Leptospiroza (lat. leptospirosis) je akutna do hronična, često klinički neprepoznata zarazna bolest mnogih vrsta toplokrvnih životinja, ali i čovjeka, i pripada najproširenijim i vrlo opasnim zoonozama (ponekad s letalnim završetkom).

Bolest je rasprostranjena širom svijeta, a učestalost joj raste idući od subpolarnih prema tropskim krajevima, stoji na stranici zzjzdnz.hr.

Podsjećamo, na Klinici za infektivne bolesti KCUS liječeno više od deset pacijenata zbog leptospiroze.

U nastavku donosimo detalje vezano za ovu zaraznu bolest.

Urin inficiranih životinja

Uzrokovana je patogenim spiralnim bakterijama iz roda Leptospira, koji se mjesecima izlučuju urinom inficiranih životinja u čovjekovu okolinu, a mogu se izlučivati i plodnom vodom i ovojnicama, mlijekom, spermom i slinom.

Van organizma domaćina bakterije leptospiroze mogu u vodi, naročito stajaćim, preživjeti sedmicama, a pogoduju im toplo vrijeme i česte kiše pa je zbog toga češća pojava bolesti ljeti i u jesen.

Kako se čovjek može zaraziti?

Ljudi se mogu zaraziti putem direktnog kontakta s inficiranim životinjskim urinom ili tkivom (najčešće glodavaca, svinja, pasa i divljih životinja) ili indirektno, kontaktom s inficiranom vodom, tlom, hranom i predmetima ili kupanjem u stajaćim vodama.

Uobičajeno ulazno mjesto je oštećena koža, ranice ili izložene sluznice (očiju, nosa, usne šupljine). Leptospiroza se smatra i profesionalnom bolešću npr. veterinara, ribolovaca, lovaca, mesara, stočara, šumskih radnika, rudara zbog kontakta sa životinjama koje najčešće obolijevaju, ali javlja se i u urbanoj populaciji – u športaša, rekreativaca, vojnika i putnika na međunarodnim destinacijama.

Kakva je klinička slika leptospiroze?

Inkubacija leptospiroze je 2-30 dana (prosječno 7-10 dana). Klinička slika leptospiroze je nespecifična i vjerojatno se dosta slučajeva ne dijagnostikuje i ne prijavljuje.

Bolest obično počinje groznicom, jakom glavoboljom, bolovima u mišićima, povraćanjem i crvenilom očiju. To je prva, septikemična faza koja traje 4 – 9 dana. Slijedi pad temperature, a zatim se između 6. i 12. dana javlja druga ili imuna faza bolesti praćena različitim simptomima ovisno o zahvaćenom tkivu. Ponovno se pojavljuju vrućica i raniji simptomi, a mogu se razviti i znakovi meningitisa. Težak oblik bolesti je Weilov sindrom koji se očituje žuticom, krvarenjima, anemijom, poremećajem svijesti, oštećenjem jetre i bubrega, trombocitopenijom, a moguć je i serozni meningitis.

Teže slučajeve oboljelih treba što prije hospitalizovati, ali nije potrebna izolacija bolesnika jer kiselost čovjekovog urina uništava bakterije i bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka (ipak je potreban oprez u rukovanju urinom bolesnika).

Kako se postavlja dijagnoza leptospiroze i kako se liječi?

Dijagnoza bolesti se potvrđuje nalazom mikroorganizama ili pozitivnim serološkim testovima, a liječenje i profilaksa se uspješno provode antibioticima – penicilinom, ampicilinom, amoksicilinom ili doksiciklinom. U teškim slučajevima važne su i potporne mjere, uključujući infuzije i elektrolitsku terapiju. Letalitet se kreće oko 1 odsto (kod Weilove bolesti i više od 20 posto).

Koje su mjere prevencije?

Mjere prevencije su izuzetno važne za pojavu i širenje bolesti a podrazumijevaju:

• – utvrđivanje mogućih zaraženih voda i terena
• – deratizacija (uništavanje glodavaca)
• – higijensko držanje životinja
• – zaštita vode i hrane od kontakta sa zaraženim životinjama
• – kloriranje vode za piće i bazena
• – izbjegavanje kupanja u rijekama i potocima gdje se kupa stoka
• – higijensko pranje ruku
• – pokrivanje posjekotina i ogrebotina nepromočivim zavojem prije kontakta sa zemljom, blatom ili vodom koji bi mogli biti kontaminirani urinom zaraženih životinja
• – nošenje zaštitne odjeće i obuće prilikom rada s potencijalno zaraženim životinjama
• – vakcinisanje životinja (ne postoji vakcina protiv leptospiroze za ljude).

Kakvi su ishodi leptospiroze?

Oporavak oboljelih može biti jako spor, bolest poput sindroma kroničnog umora može trajati mjesecima, u rijetkim slučajevima ostaju stalna glavobolja i depresija, a ponekad se bakterija zadrži u očima i izaziva hronične upale, piše na stranici zzjzdnz.hr dr. med. epidemiolog Igor Piskač.

Izvor: Nezavisne