Njena priča je nesvakidašnja, ona je oličenje dobrote i kroz njenu priču učimo kako da se međusobno poštujemo i uvažavamo bez obzira na razlike.

U mjestu Visoko, blizu Sarajeva, živi jedna baka, muslimanka, koja ima nevjerovatno životno iskustvo.

Prenosimo vam ovu toplu priču o nani koja je četiri godine živjela u inostranstvu, tačnije u Austriji. Spletom okolnosti ona je tada živjela u kući popa, hrišćanina, ali je niko nije sprečavao da sprovodi svoje vjerske muslimanske običaje.

Nana je rodom iz Rogatice, kažu da su, kad su se preselili odatle, kupili kuću u u Visokom, naselje Dobrinje.

Četiri godine je živjela u Austriji, kaže da nije mogla da se navikne, pa se ponovo vratila u Bosnu, ako je znala da će joj život tamo biti kvalitetniji.

“Živjela sam tamo u popovoj kući. Nije mi niko moju nošnju branio, ni maramu ni muslimansku haljinu. Četiri godine sam u popovoj kući živjela”.

Kaže da joj je u prelijepom sjećanju ostao život u popovoj kući i njegovo ophođenje prema njoj.

“Rekao mi je pop: Majko ti svoje običaje provodi, a ja ću svoje. Kad sam klanjala on mi kaže, pametno majko, ti svoje, a i ja ću svoje. Poštovao je moju vjeru i ja sam njegovu. Niko se nikome nije miješao u običaje, čak sam sa njegove strane imala podršku. Ni u jednom momentu se nisam osjećala ugroženo ili diskriminisano”.

Imali su zajedničko druženje, pazili su se i bili naklonjeni jedni ka drugima. To je nanu posebno ispunjavalo. Što se života u popovoj kući tiče ništa joj nije falilo, jedino što joj falilo jeste njena rodna gruda, prijatelji i Bosna i Hercegovina na koju je ona navikla.

“Kad dođe pop s liturgije kaže mom mužu: Dedo, napravi nam kafu, nena klanja, a da mi sjednemo i da se ispričamo”.

Ovo je priča o poštovanju druge vjere, o poštovanju razlika u svakom smislu. Ova priča je podsjetnik da treba svoje da se voli, tuđe poštuje, tek tad možemo da kažemo da smo na dobrom putu. Bez obzira kojem Bogu se molimo, prenosi Kurir.

Izvor: Srpska info