Završnim riječima tužilaštva i odbrane u Okružnom sudu u Banjaluci okončano je suđenje Daliboru Mandiću (38), optuženom za teško ubistvo Ariela Bogdanovića (27). Presuda će biti objavljena u petak 18. jula.
Tužilaštvo smatra da je optužnica dokazana i od suda su tražili da Mandića oglase krivim i kazne u skladu sa zakonom, dok odbrana tvrdi da protiv Mandića nema nijednog dokaza i tražili su oslobađajuću presudu. Advokat Marko Mikeš, koji zastupa roditelje ubijenog Bogdanovića, takođe smatra da je krivica dokazana i od suda je tražio da Mandića osudi na doživotni zatvor, piše ATV.
Okružni javni tužilac Dalibor Vrećo u svom izlaganju je opisao kako je zločin počinjen, navodeći da je Mandić djelovao svjesno, s umišljajem i da je sve unaprijed pripremio.
”Iskazao je svirepost time što je žrtvu jednom ubo nožem, a potom je trčao za njim sve dok Bogdanović nije pao na kolovoz, kada mu je prišao i hladnokrvno ga izbo još osam puta po glavi, vratu i grudima. Nakon zločina je pokušao da prikrije tragove, tako što je oprao trenerku, dok je jaknu i duks bacio u kontejner”, rekao je Vrećo.
Ukazao je na kontradiktornosti u izjavi, koju je Mandić dao pred sudom, smatrajući da je njegovo svjedočenje puno nelogičnosti i subjektivnih konstrukcija u cilju izbjegavanja krivične odgovornosti. Smatra da je priznanje, koje je Mandić dao u policiji i pred tužiocem, sadrži detalje i navode koji su mogli biti poznati samo izvršiocu ubistva. Pozvao je sud da priznanje prihvati kao vjerodostojno, a svjedočenje odbaci jer je služilo za konstrukciju odbrane.
”U istrazi Mandić nije imao primjedbi na priznanje, što je i pred tužiocem potvrdio. Policijskim službenicima je pokazao gdje je odbacio sivi duks i crvenu jaknu, ali i nož koji ronioci MUP-a Republike Srpske nisu pronašli. Na duksu je nađen nepotpun miješani DNK trag i vještak je istakla da se Mandić ne može isključiti kao donor tog traga, što u kombinaciji sa ostalim dokazima potvrđuje navode optužnice”, istakao je Vrećo.
Ukazao je da je vještak rekla da je pri otvaranju tragova, donji dio crne trenerke imao prijatan miris, a da su policijskih službenici svjedočili da su tu trenerku zatekli mokru u Mandićevom stanu, što ukazuje da ju je oprao kako bi prikrio tragove.
”On je pred sudom promijenio svoju odbranu i izmijenio iskaz. Pričao je o teškom djetinjstvu, zavjerama i progonu koji je navodno prolazio od strane policije. Međutim, njegova verzija nije potvrđena ni jednim dokazom ili izjavom svjedoka”, istakao je Vrećo.
Podsjetio je da je Mandić tvrdio da mu je kritične noći neko u stan podmetnuo crvenu jaknu, koju je zatekao okačenu na kvaci s unutrašnje strane ulaznih vrata.
”Nema tragova provale u stan, a on je tu jaknu stavio u kesu i bacio u kontejner. To radi samo neko ko zna da to ima dokaznu vrijednost… Ništa nije prijavio policiji, već kaže da na telefonu čita vijesti i da je na društvenim mrežama vidio video snimak ubistva, pa je zato odlučio da tu jaknu baci. Priča da je išao na džoigranje i bio u blizini mjesta zločina, pa baca i sivi duks koji je imao na sebi. Zašto bi neko bacio odjevni predmet, ako je u njemu bio u blizini mjesta zločina, osim ako ne zna da je kriv. Nema racionalno objašnjenje zašto bi mu neko ušao u stan i zašto bi jaknu ostavio na kvaci”, naglasio je Vrećo.
Ukazao je i da se Mandić telefon ugasio u 19.47 časova, 12 minuta nakon ubistva. To, kako tvrdi, pobija Mandićeve navode da je telefon ostavio u kući na punjaču i sve ukazuje da ga je sam ugasio ili je baterija iscurila.
”Zašto bi nevina osoba ugasila telefon?” pitao je Vrećo.
Podsjetio je i na izjave radnih kolega Mandića i Bogdanovića, koji su optuženog opisivali kao čudaka koji im stoji iza leđa i gleda u monitor, s kojim su imali neprijatnosti u interakciji i tvrdili da je izlovan.
”Tu imamo kontrast ličnosti. Bogdanovića, koji je ostvaren, omiljen, bez neprijatelja. I Mandića koji je neprilagođen, izolovan, čudan. Sve to Mandića identifikuje kao jedinog mogućeg izvršioca”, rekao je Vrećo, navodeći da Mandić zaslužuje najstrožu kaznu i da na njegovoj strani nema olakšavajućih, već samo otežavajućih okolnosti.
Marko Mikeš, advokat oštećenih roditelja Tome i Dijane Bogdanović, složio se s izlaganjem tužioca, navodeći da je Ariel ubijen bez povoda i razloga, te da je Mandić uništio porodicu Bogdanović.
”Ovaj zločin je uznemirio cijeli region i sud treba da pošalje čvrstu poruku, a to je kazna doživotnog zatvora. Mandić ne zaslužuju ni dana da provede mimo kazneno-popravne ustanove. Optuženi nije izrazio kajanje, već je pokušao da sudnicu pretvori u svoju pozorišnu scenu”, istakao je Mikeš.
Zoran Bubić, Mandićev branilac, u završnoj riječi je istakao da tužilaštvo ničim nije dokazalo da je njegov klijent počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Smatra da je njegovom branjeniku povrijeđeno pravo na odbranu, a osporavao je i samu kvalifikaciju krivičnog djela, navodeći da se ne radi o teškom već o ”običnom” ubistvu.
Sporna su mu bila i dodatna vještačenja koja je sud tokom postupka tražio, smatrajući da sud to ne može raditi, izuzev u situacijama kada vještaci odbrane i tužilaštva imaju suprotna mišljenja.
”Na prvom saslušanju 3. decembra 2022. godine Mandić je na pitanje da li vam treba branilac na zapisniku potpisao ne. U tekstu izjave je rekao da nije u mogućnosti da plaća advokata i da mu se po službenoj dužnosti za advokata postavi Vanja Lakić. To je jedno s drugim protivrječno. Otkud Vanja Lakić u policiji i ko ju je pozvao?”, pitao je Bubić.
Ukazao je da su uviđaji na mjestu pronalaska odjeće urađeni prije nego što je Mandić saslušan, što smatra nezakonitim, jer je uviđaj morao biti rađen nakon saslušanja.
”To pokazuje da je on usmeno priznao djelo, vjerovatno uz prisilu. To je povreda prava na odbranu. Morao je imati branioca na prvom ispitivanju. Priznanje nema pravni značaj, potpuno je nezakonito i na njemu se ne može zasnivati sudska odluka. Na saslušanju kod tužioca Mandić kaže da ostaje pri priznanju i da nema šta dodati, a dužnost tužioca je bila da ga ispita”, istakao je Bubić.
Sve i da se priznanje prihvati kao zakonito Bubić smatra da nema dokaza da je Mandić počinio djelo koje mu je stavljen na teret.
”Nemamo ni jedan dokaz. Optuženi nije prepoznat kao izvršilac i to proizilazi i iz nalaza vještaka. Na telefonu nema komunikacije između optuženog i žrtve. Na predmetima optuženog nema DNK oštećenog, niti obratno. Smatramo da bi na odjeći moralo biti tragova, s obzirom na razdaljinu s koje je žrtva ubodana”, pojasnio je Bubić.
Ukazao je da je vještak Gregor Kovač zbirnom analizom snimaka došao do spornog zaključka i mišljenja o +3 podudaranju osobe sa snimaka s Mandićem, ne znajući da odbrana ne spori da se Mandić nalazi na snimcima pred firmom i u teretani.
”Na osnovu ostalih snimaka vještak je rekao da može potvrditi samo visinu, širinu ramena i konstituciju. Mandić nije identifikovan. Da nije tako, tužilaštvo ne bi tražilo dodatno DNK vještačenje, kao i vještačenje hoda optuženog”, istakao je Bubić.
On kaže da se vještak nije mogao izjasniti koliko osoba ima istu visinu i širinu ramena kao Mandić. Odbrana je odgovor pokušala da nađe upotrebom vještačke inteligencije, pa su to pitali ”ChatGPT-a”.
”Odgovoreno nam je da u BiH ima oko 145.000 muškaraca visine preko 191 centimetar. Širinu ramena od 42 centimetra ima oko 40% građana u BiH. Iz toga sud može da procjeni šta je to zapravo utvrđeno vještačenjem nadzornih kamera”, istakao je Bubić prilažući skrinšot odgovora koji sud nije prihvatio kao dokaz, već kao prikaz tvrdnji odbrane.
Bubić tvrdi i da Mandić nije imao motiv za ubistvo Bogdanovića, te da su svi svjedoci potvrdili da oni nisu imali konflikt sem svjedoka koji je opisao situaciju kada je Mandić pogledom ”fiksirao” Bogdanovića. Sudu je predložio da njegovog klijenta oslobodi krivice primjenjujući načelo ”in dubio pro reo” (u slučaju sumnje presuditi u korist optuženog).
Dalibor Mandić složio se s izlaganjem svog branioca, te je rekao da neće ponavljati zašto policiji nije prijavljivao višestruke provale, o čemu je govorio tokom svjedočenja. Naglasio je da je akademski obrazovan, da je nekonfliktna osoba, gitarista, umjetnik i da nije korisnik alkohola i droge.
”Nisam se preterano družio sa kolegama iz firme, zato što sam dobio posao u Evropskoj uniji. Položio sam vozačku ”C” kategoriju i u januaru sam trebao početi raditi u Mađarskoj. Idem u Evropu da radim za 30.000 evra godišnje i zašto bi mjesec dana prije toga uradio ono što mi se stavlja na teret? Zašto bi sebi uništio život? Zašto bi prekršio obećanje majci da ću se starati o njoj i pomoći da živi u boljim uslovima”, rekao je Mandić, navodeći da mu je žao Ariela i da niko ne bi trebao doživiti takvu sudbinu.
Izvor: ATV