Nakon dvadeset i dvije godine čekanja i neizvjesnosti, uz pomoć i podršku Srpskog književnog kluba i SPKD “Prosvjeta” Brčko, konačno je podignut nadgrobni spomenik semberskom pjesniku i boemu, slavuju iz drinskih ada, Dragi Kuđiću, koji je rođen 1931. godine u Popovina kod Bijeljine, a umro je 2003. godine u Brčkom. U Brčkom će, tim povodom, biti obavljeno osveštanje spomenika i književno druženje, pjesniku u čast.

Satkan od nemira, razbarušene kose i neukrotivog duha, nošen na krilima panonskog anđela, Drago Kuđić je ispisao neke od najljepših pjesama koje su objavljene u poetskim zbirkama “Dolazim kasno”, “Seks Ponto”, “Panonske poeme”, “Panonski anđeo” i drugim.

Kuđić se iskazao i u novinarskom zanatu, pišući godinama za tuzlanski “Front slobode” i sarajevsko “Oslobođenje”, ali i za beogradski satirični list “Jež”.

Kuđićeve prve stihove, dok je bio u gimnazijskim klupama, objavio je časopis “Zora”, nakon čega će njegove pjesme, priče i satire biti objavljivane u brojnim listovima i časopisima širom Jugoslavije.

Neponovljivi slavuj drinskih ada

Bijeljinski profesor Slobodan Petrović nazvao je Kuđića u jednom pogovoru “Slavujem drinskih ada” i taj epitet mu itekako dobro stoji. Kuđić je bio specifična pjesnička i ljudska figura.

Njegovi stihovi: “Sve će to, mila moja, prekriti snjegovi bijeli. Tebe i mene, život nam cijeli. I sve će biti kao nekad – pjesma, i ja, i ti. I kao da nije ni bilo, sve ćemo zaboraviti. Samo će, mila moja, nebeski čista lica, gledati sa visina, planina Majevica”.

U Kuđićevim stihovima neko će “prepoznati” uticaj neponovljivog Duška Trifunovića, neko drugi, opet, razbarušenog i velikog ruskog pjesnika Jesenjina.

Srpski književni krug Brčko i Vinarija Pajić ustanovili su i pjesničku nagradu “Drago Kuđić” za najbolju vinsku pjesmu koja će biti dodijeljena danas, 25. oktobra, na sedmom “Vinskom stihovanju” u Brčkom.

Bijeljina.com