Prvi maj, Međunarodni praznik rada, najčešće nas asocira na uranak, ranojutarnji izlet u prirodu, uz obavezan doručak na travi, koji se nerijetko pretvara u cjelodnevno roštiljanje i druženje.

 

Koliko, međutim, sam uranak ima veze sa 1. majem? Da li je taj običaj nastao onda kada je i 1. maj počeo da se slavi?

Prema običaju, prvomajski uranak počinje tako što se 1. maja u zoru, prije izlaska sunca, a ponekada i čitav dan ranije, ode u prirodu i najčešće uz logorsku vatru, sa jelima iz kotlića ili uz roštilj, dan provodi u druženju s porodicom i prijateljima.

Slični običaji, međutim, postojali su i pre nego što je 1. maj počeo da se obilježava kao praznik.

Uranak je, međutim, običaj koji je karakterističan i za jedan od najvećih hrišćanskih praznika – Uskrs. Toga dana vjernici ustaju rano kako bi prisustvovali jutarnjoj uskršnjoj liturgiji, nakon čega bi neki u prirodi doručkovali uz tradicionalno tucanje uskršnjim jajima.

Zbog toga se u proteklim godinama često moglo čuti da je, u vrijeme vladavine socijalizma, iz ideoloških razloga, jedan uranak zamijenjen drugim.

Taj datum se obilježava kao praznik u znak sjećanja na 1. maj 1886. godine, kada su stotine hiljada američkih radnika, u znak protesta, izašli na ulice Čikaga da bi zahtijevali opšte prihvatanje osmočasovnog radnog vremena. Protest su pratili i nasilni sukobi radnika sa policijom.

Zbog toga je, na Prvom kongresu Druge internacionale, održanom 1889. godine, odlučeno da će se Prvi maj obilježavati kao zajednički praznik svih zemalja, kojim “radnici treba da manifestuju jedinstvo i solidarnost”.

Običaj ranog ustajanja i odlaska u prirodu se, takođe, vezuje i za još jedan verski praznik – Đurđevdan.

Naime, u srpskoj narodnoj kulturi, u znak sjećanja na buđenje srpskog naroda u dva značajna istorijska događaja, Prvom i Drugom srpskom ustanku i 1804. i 1815. godine, uranak se vezivao za uspomenu na đurđevdanski sastanak hajduka.

Obilježavao se jutarnjim odlaskom školske djece sa učiteljima u prirodu, pjevanjem rodoljubivih, hrišćanskih i tradicionalnih pjesama, i igrom.

Bilo kako bilo, boravak i duženje u prirodi, makar i jedanput godišnje, lijepa je tradicija koja okuplja porodicu i prijatelje.

 

izvor:Espreso / b92/FOTO:Pixabay