”Kada mi je sestra rekla da je mama opljačkana i da su joj ukrali sve (oko dva miliona maraka), za mene je to bio kraj… Nisam znala šta me je snašlo. Sjećam se da sam sjedila i bila sva mokra, vjerovatno kako su me polijevali vodom”.

Tim riječima je vlasnica mjenjačnice ”Kod Jele” Jadranka Dragičević opisala kako je reagovala kada je saznala da je 14. maja prošle godine opljačkana njena majka Jelka Šajić.

Dragičevićeva je saslušana kao svjedok tužilaštva na suđenju državljaninu Gruzije Noi Tvalabeišviliju (42), optuženom da je u sastavu kriminalnog udruženja počinio tešku krađu, zajedno sa G.P., I.M. i K.N. i više nepoznatih osoba gruzijske nacionalnosti koji su u bjekstvu.

”Samo mi nemoj umrijeti”

”Bila sam kod sestre kada mi je to saopštila. To je bio moj kraj… Rekla sam sestri i zetu da me voze kući. Usput sam više puta zvala majku, ali se nije javljala. Kada smo stigli, prišla sam joj i rekla: ”Samo mi nemoj umrijeti”, jer je ona teški srčani bolesnik i dali su joj nešto za smirenje”, ispričala je Dragičevićeva.

Ona je tokom svjedočenja potvrdila da im je ukradeno sve što su imali, odnosno oko dva miliona maraka. Dio tog novca je bio iz kase i zarade mjenjačnice, dio iz kreditnih sredstava, ušteđevina porodice, novac namijenjen njenoj kćerki, te oko 1,3 miliona maraka koje im je dao njen svekar Izet Beganović. 

Beganović želio da na pomogne nakon smrti muža

”Kada je moj muž umro Izet je bio kod mene i rekao mi da se ne bojim za sebe i dijete. Da je on tu i da je njegov zadatak, obaveza i dužnost da mene i kćerku obezbijedi. Smatrala sam da nam takva pomoć ne treba. On je govorio da ništa ne brinem, da je on tu i da će sve pomoći meni i kćerki”, ispričala je Dragičević, navodeći da je te novčane pomoći dobijala kada je najmeravala da pokrene određeni posao.

Detaljno je opisala šta se, osim novca, nalazilo u dvije torbe i cekeru koji su ukradeni od njene majke. Navela u kojim je valutama bio novac i kako je bio spakovan.

Otkrila je da je u jednoj od torbi bio njen mobilni telefon, koji je u kritično vrijeme bio aktivan. Pojasnila je da je u njemu čuvala porodične fotografije, snimke s pokojnim suprugom i slično.

U torbi bio telefon, signal ugašen u Zalužanima

”Taj telefon za mene ima veliku sentimentalnu vrijednost i mnogo bi mi značilo kada bi uspjela da ga vratim. Za vrijeme krađe bio je aktivan i zadnja lokacija na kojoj je bio upaljen su Zalužani. U policiji mi kažu da je to širok pojam, a kada sam se raspitivala kod operatera rekli su mi da se lokacija može odrediti na 20 metara. Molim vas neka mi kažu gdje se telefon nalazio, sama ću tražiti”, rekla je Dragičević.

O samoj pljački nije znala mnogo detalja, osim onih koje joj je ispričala majka. Opisala je šta su kritični dan radili prije i poslije pljačke. Navela je i da su u prvoj polovini maja radili možda samo dan ili dva, zbog više neradnih dana, te slave koju su proslavljali.

”Ništa sumnjivo nisam prijetila. Nikakve sumnjive ljude, ništa. Ni oko kuće, ni u ulici, niti u mjenjačnici”, rekla je Dragičević.

Lauš nije primjereno naselje

Na pitanja odbrane ona je rekla da optuženog Tvalabeišvijila ne poznaje i da mu je lice vidjela samo u medijima. Objasnila je da novac nisu svaki dan iznosili iz kuće, te da su to radili samo kada bi kuća ostajala prazna, jer su plašili pljačke.

”Naselje u kojem živimo (Lauš), ne važi baš za primjereno, a svi znaju čime se bavim”, rekla je Dragičević.

Odbrana se zanimala i za porijeklo novca, a Dragičevićeva je rekla da za sav novac postoje pismeni tragovi, isplatnice i slično, te da je to slučaj i sa novcem koji je dobila od Beganovića. Međutim, navela je i da su mnogi od tih dokumenata ukradeni zajedno s novcem.

Zašto je oštećena zvala Aljošu Galića

Branioca Stojana Vukajlovića zanimalo je i kako je novac bio podijeljen i razvrstan u torbama.

”Sve je bilo popisano i složeno. To vam mogu potvrditi ”kolege” koje su sve odnijele”, sarkastično je odgovorila Dragičević, a dalju raspravu je prekinuo predsjednik sudskog vijeća Igor Cimeša.

Odbranu je zanimalo i zašto je u izjavi policiji Dragičevićeva pominjala Nemanju Vučenovića i Aljošu Galića, koji je osuđivan zbog razbojništava.

”Aljoša je komšija, koji je odrastao tu u naselju. Zvala sam ga i to dok sam bila pred policijom, da pitam da li zna išta o tome. I policija mi je rekla da ga pitam”, rekla je Dragičević.

Suđenje Noi Tvalabeišviliju održava se pomoću prevodioca Marine Lebinadze, koja je jedini tumač za gruzijski jezik na Balkanu. Zbog toga suđenje se održava u sudnici Vrhovnog suda Republike Srpske, a prevodilac se uključuje putem video-konferencijske veze iz Županijskog suda u Puli. Suđenje se nastavlja 24. februara.

Izvor: ATV