Milan Đoković (61) jedan je od osamdesetak štićenika “Sunca” u Rogatici. Nakon što je usljed smrzavanja izgubio oba stopala, našao se u životnoj borbi koja mu nije oduzela samo noge, već i svaku nadu. Međutim, uz pomoć humanitarca Darka Marića iz Čajniča, koji je preuzeo na sebe sve troškove njegove njege i boravka u domu za starije, Milan se priprema za novi početak.

Đoković je inače rodom iz malog sela Hoćevina kod Zaborka u opštini Čajniče, u kojem je proveo najveći dio svog dosadašnjeg života, kao vječita momčina. Po godinama nije mu još vrijeme za mjesto u staračkom domu, ali je u invalidskim kolicima i to je razlog njegovog boravka u ovoj ustanovi.

Za “Glas” se prisjetio januara ove godine, kada mu se promijenio život.

“Određeni problemi sa mojim nogama počeli su već tokom posljednjeg rata koji sam preturio preko glave kao vojnik prve kategorije. Nešto su mi se sušili prsti i ja sam to sve nekako uz velike bolove podnosio. Na Mali Božić ove godine sam, šepajući, otišao kod prijatelja, čija je kuća udaljena od moje nešto više od kilometra. Tu sam, sjećam se, popio koju čašicu rakije i kada se počelo smrkavati pošao sam kući”, priča Milan.

Mraz je stezao i bilo je i nešto snijega, što, dodaje, nije ništa neobično za Čajniče i okolinu.

“Sa željom da skratim put, umjesto utabanom stazom otišao sam nekom, meni znanom, prečicom. To je, kasnije se ispostavilo, bilo kobno za mene. Na tom “kraćem” putu bio je neki potočić i ja sam prelazeći preko njega pokvasio noge i tu negdje pao. Zvao sam u pomoć, ali nikoga nije bilo, jer je to pust kraj. Ostao sam tu dvije noći i skoro tri dana. Kada sam napokon “došao sebi”, noge su mi već bile smrzle i eto moje nesreće. Nekako sam ispuzao na glavni put, odakle su me komšije pokupile”, kaže Milan.

Poslije dan-dva završio je u bolnici u Foči, gdje su mu odsjekli obje noge do ispod koljena.

“Ionako invalid, postao sam još veći, očekujući odlazak na “onaj svijet”. Ali, ima Boga. Puno toga za mene je uradio i evo me još sam živ. Pripremam se za odlazak u Institut “Dr Miroslav Zotović” u Banjaluci da mi urade proteze i ja ću, nadam se, uz Božiju i pomoć mog novog prijatelja Darka Marića ponovo prohodati”,nada se Milan.

A ko je u stvari Darko Marić? Riječ je o poznatom humanitarcu iz Čajniča u koje je kao dječak došao kao izbjeglica iz Goražda tokom posljednjeg rata, a Đokovića nikad ranije nije vidio ni za njega čuo.

On je mene, priča Milan, prihvatio kao najrođenijeg i najvećim dijelom svojim sredstvima omogućio da dođem ovdje u dom, jer kod kuće nemam uslova.

“Tamo mi je brat koji živi sam i mene ne bi mogao pratiti ovakvog kakav sam nakon što sam izgubio noge. Kako i kolika je pomoć mog novog brata i prijatelja najbolje se vidi po tome da je cijena moga boravka ovdje u domu 1.200 maraka, a ja imam borački dodatak od 120 KM i od opštine na ime tuđe njege i pomoći 308 maraka. Sve ostalo, moja odjeća, medicinske pelene i ostale potrepštine, nadoknađuje, kako ne znam ni sam, moj brat Darko. Hvala mu do Boga”, dodaje plačnim glasom Milan, a potvrđuju odgovorni u domu, kojima takođe Milan veoma zahvaljuje za sve što čine da olakšaju njegovu svakodnevicu.

Izvor: Glassrpske