Pravo na otpremninu je bitno priznanje građanskih i radničkih prava, međutim, mnogi ljudi nisu svjesni svih detalja koji čine razliku između prava na otpremninu i njenih ograničenja.

Šta zakon kaže?

U Zakonu o radu FBiH stoji da visina otpremnine zavisi od dužine radnog staža i ne može biti manja od jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Zakonom je također ograničeno da otpremnina ne može biti veća od šest prosječnih mjesečnih plata isplaćenih radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora.

Treba istaći da pravo na otpremninu postoji u slučajevima kada poslodavac otkazuje ugovor. Međutim, u situacijama gdje radnik sam otkazuje ugovor ili u slučaju sporazumnog raskida, isplata otpremnine je oporeziva u punom iznosu. U tim slučajevima, poslodavac je dužan obračunati porez na dohodak i sve doprinose.

Važno je napomenuti i da sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od tri godine od dana nastanka obaveze.

Privatna preduzeća

U privatnim preduzećima, visina otpremnine može biti određena ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili internim pravilima preduzeća. Generalno, zakon o radu i kolektivni ugovori mogu postaviti minimalne standarde za otpremnine i prava radnika u privatnom sektoru. Međutim, privatna preduzeća često imaju fleksibilnost u određivanju visine otpremnine pod uvlovom da se poštuju minimalni zakonski standardi.

Faktori koji utječu na visinu otpremnine svakako jesu dužina radnog staža, plaća, interni dogovori, ili u krajnjem slučaju odluka suda i činjenica je da, što je radnik duže vrijeme proveo radeći u preduzeću, otpremnina obično raste s povećanjem godina radnog staža. Visina otpremnine često zavisi od prosječne mjesečne ili godišnje plate radnika, zbog toga i slučaj iz Bužima zabrinjava na ekonomsku realnost koja je u našoj zemlji.

U nekim slučajevima treba dodati da se radnicima može isplatiti određeni broj plata kao otpremnina, pa tako imamo primjere u javnim ustanovama kao što su škole, policija itd.

Jasno je da preduzeća mogu imati vlastite politike koje određuju visinu otpremnine, a ove politike mogu varirati od preduzeća do preduzeća. U slučaju masovnih otpuštanja, kao što je ovaj posljednji u Bužimu, preduzeća su često dužna sastaviti socijalni plan koji uključuje određene naknade za otpuštene radnike, uključujući otpremnine.

U saopćenju Prevent grupacije stoji kako je zatvaranje njihovog pogona u Bužimu bilo neophodno, zbog, kako navode, promijenjenih uvjeta na tržištu i negativnih ekonomskih pokazatelja. Socijalna zbrinutost sa ovim visinima otpremnina svakako nije “plan” koji će pomoći ljudima da prebrode gubitak posla i vrijeme koje će im biti potrebno da pronađu alternativu i riješenje za nadolazeće egzistencijalne probleme.

Ambasador Bosne i Hercegovine u Berlinu Damir Arnaut, govoreći za Klix.ba o ovom problemu naglašava da je svrha otpremnine da olakša tranziciju s plate na penziju.

“Svrha otpremnine je da olakša tranziciju sa plate na penziju. Ta svrha se potpuno gubi kod političara koji ogromne plate nastavljaju primati i nakon formalnog penzionisanja. Zbog toga sam četiri puta predlagao radikalno rezanje otpremnina i to je svaki put palo zbog SNSD-ovog četvrtog delegata. Žao mi je što je nakon prošlih izbora ponovljena greška sa tim četvrtim delegatom jer to garantuje još jedan mandat sa ovim sramnim privilegijama”, poručio nam je Arnaut.

Kao paradoks cijeloj priči treba podsjetiti na jaz visina otpremnina radnika i političara u državnim institucijama. Zbog visokih prosječnih plaća, prosječno oko 4.800 KM, za otpremninu jednog izabranog i imenovanog funkcionera u državnim institucijama se izdvaja blizu 30.000 maraka.

Ove neopravdano visoke otpremnine u potpunosti oslikavaju nesrazmjernost ekonomskoj i socijalnoj situaciji u BiH i samo su jedan od brojnih primjera potpunog odsustva kolektivne svijesti.

Izvor: Klix