Kada se po pravilu ide po badnjak i zašto baš na taj dan?

02.01.2026. - Aktuelno

Badnji dan je, prema učenju Srpska pravoslavna crkva, uvod u Božić i jedan od najsnažnijih dana u bogoslužbenom i porodičnom smislu.

Tog dana se vjernici pripremaju za praznik Rođenja Hristovog, ne samo spoljašnjim običajima, već unutrašnjim mirom, postom i molitvom. Badnjak i polažajnik nisu folklorni detalji, već simboli sa jasnim hrišćanskim značenjem.

Prema crkvenom predanju, po badnjak se ide na Badnji dan, najčešće ujutru. Taj čin se obavlja mirno i sa poštovanjem, jer badnjak simbolizuje drvo koje su pastiri donijeli da zagriju novorođenog Hrista u Vitlejemskoj pećini. Badnjak je uvijek mlado hrastovo drvo, jer hrast u hrišćanskoj simbolici predstavlja snagu, postojanost i život.

Srpska pravoslavna crkva uči da se badnjak siječe sa molitvom. Domaćin se, po tradiciji, okrene ka istoku, prekrsti se, pomene Boga i praznik Rođenja Hristovog, a zatim se badnjak siječe sa istočne strane. Badnjak treba da padne na zemlju, jer se vjeruje da se time poštuje priroda i Božji poredak.

Unošenje badnjaka u kuću na Badnje veče ima duboku simboliku. Time se dom poistovećuje sa Vitlejemskom pećinom, a porodica se simbolično stavlja u ulogu onih koji dočekuju Hrista. Slama koja se unosi u kuću podsjeća na skromne uslove u kojima se Hristos rodio i poziva na smirenje, zahvalnost i zajedništvo.

Srpska pravoslavna crkva naglašava da smisao badnjaka nije u samom drvetu, već u onome što on podseća vjernike, na smirenje, toplinu doma, zajedništvo porodice i spremnost da se Hristos primi u srce, a ne samo u kuću.

Polažajnik je, prema crkvenom tumačenju, prvi gost koji na Božić ulazi u dom. Njegova uloga nije magijska, već simbolična. On predstavlja dobre vijesti, radost i blagoslov koji dolazi sa praznikom Hristovog rođenja. Zbog toga se dolazak polažajnika unapred dogovara i nikada se ne prepušta slučaju.

Polažajnik, po običaju, ulazi u kuću sa božićnim pozdravom Hristos se rodi, a domaćini odgovaraju Vaistinu se rodi. Njegovo kretanje po kući, posipanje žita ili simbolično džaranje vatre tumači se kao želja za napretkom, zdravljem i plodnošću, ali Crkva podvlači da pravi blagoslov dolazi iz molitve i vjere, a ne iz samog rituala.

Zašto se pali ovo drvo?

Srpska pravoslavna crkva posebno ističe da Božić nije dan buke, raskoši i preterivanja. To je dan mira, porodičnog okupljanja i sjećanja na suštinu praznika. Badnjak i polažajnik imaju smisla samo ako su dio tog duha, skromnosti, zahvalnosti i ljubavi među ukućanima.

Običaji se mogu razlikovati od kraja do kraja, ali njihova poruka ostaje ista. Badnjak nas podsjeća na Hristovo rođenje u skromnosti, a polažajnik na radost dolaska novog života i nade. U tome je njihova prava vrijednost, kako u crkvenom učenju, tako i u životu vjernika, prenosi Telegraf.

Izvor: Glas Srpske