Rijeka Drina, koja se u Semberiji djelimično razlila u vikend naselju Janja, polako se povlači u svoje korito, saopšteno je iz Gradske uprave Bijeljina.

Vodostaj Drine, jutros u sedam časova, na vodomjernoj stanici Radalj iznosio  je 426 centimetra i u opadanju je za 84 centimetra od posljednjeg izvještavanja koji je objavljen  juče.

Protok Drine na Hidroelektrani Zvornik jutros je iznosio  1.893 metra kubna u sekundi, na Hidroelektrani Višegrad 1.458, a na Hidroelektrani Bajina Bašta 1.593 metara kubnih u sekundi.

Vodostaj rijeke Save, u sedam časova jutros, na vodomjernoj stanici Jamena iznosio je 977 centimetara i u porastu je za 90 centimetara u posljednja 24 časa.

Vodostaj Save prešao je redovnu kotu odbrane od poplava za sedam centimetara.

Vodostaj rijeke Janje u Bijeljini je u opadanju, Gnjica i Lukavac su u blagom porastu, ali su u svojim koritima.

Listajući semberski vremeplov, uočavamo da su poplave nekada skoro svake godine ugrožavale područje Semberije, te da su gotovo uvijek predstavljale veliki problem za priobalna naselja smještena pored Drine i Save.

Često su i podzemne vode ugrožavale sjeverni i istočni dio semberske ravnice. Poplave su oduvijek nanosile veliku štetu privredi i stanovništvu. Vodena stihija ugrožavala je poljoprivredno zemljište, nanosila štetu ozimim i proljetnim usjevima. U poplavama su nekada najveće štete evidentirane na podurčju Balatuna, Popova, Amajlija, Vršana i Janje. Poplave su se najčešće događale u proljeće, kada se otapa snijeg, ili u jesen, nakon dužeg kišnog perioda.

Hroničari semberske ravnice zabilježili su tri velike poplave, kada je Drina ostavila pravu pustoš  za sobom i načinila ogromnu štetu stanovništvu i materijalnim dobrima.

Velika poplava u Semberiji dogodila se u oktobru 1896. godine. Smatrali su je poplavom biblijskih, gotovo apokaliptičnih razmjera, jer je kiša lila kao iz kabla punih petnaest dana, koliko je traja i poplava. Visina vodenog stuba na Zelenoj pijaci iznosila je više od 80 centimetara, te su ljudi u gradu koristili čamce za kretanje. Te godine Višegrad je bio pod vodom, a stanovnici su pobjegli na okolna brda. Vodeni talas prelazio je više od jednog metra iznad čuvene ćuprije na Drini. O toj poplavi pisao je i nobelovac Ivo Andrić u romanu “Na Drini ćuprija”. Od Višegrada, preko Zvornika, sve do Bijeljine, bilo je nepregledno more iz koga su virili krovovi kuća, dimnjaci i visoko drveće. Te godine pod vodom nije bio jedino dio semberske ravnice prema Obriježi, Hasama i Jabanuši. Porušeno je puno kuća, trgovačakih i zanatskih radnji, prepolovljen je bio stočni fond. Više od polovine zgrada u Bijeljini bilo je uništeno ili je kasnije porušeno zbog velikih oštećenja.

 

 

Hroničari su zabilježili i velike poplave 1906. i 1925. godine. Naravno, danas, kao savremenici tih događaja, sjećamo se i poplava iz 2010. (decembar) i 2014. godine (maj) koje su Semberiji i Bijeljini, privredi, poljoprivredi i stanovništvu donijele velike nevolje i ogromnu materijalnu štetu mjerenu stotinama miliona KM. Izgradnja Drinskog nasipa i redovno održavanje kanalske mreže u Semberiji jedan su od najvećih prioriteta koji se u vremenima velikih klimatskih promjena, u prvim decenijama 21. vijeka, ne smiju nikako zaboravljati i stavljati u drugi plan.

 

Bijeljina.com