Pobunjeničke snage su u munjevitoj ofanzivi protiv sirijske vlade u posljednjim godinama uspjele srušiti Bašara al-Asada, čija porodica je vladala Sirijom više od 50 godina.

Ofanzivu predvodi islamistička militantna grupa Hajat Tahrir al-Šam (HTS) – koja ima dugu istoriju u sirijskom sukobu.

HTS je osnovan pod drugim imenom, Jabhat al-Nusra, 2011. godine kao direktna podružnica Al-Kaide. Ubijeni vođa Islamske države (ISIL), Abu Bakr al-Bagdadi takođe je bio uključen u formiranje Al-Nusre. Navedena grupa smatrala se jednom od najdjelotvornijih i najsmrtonosnijih grupa protiv predsjednika Asada, piše BBC.

Al-Nusra je bila vođena džihadističkom ideologijom, a ne nekakvom željom za demokratizacijom Sirije. 2016. godine njen vođa Abu Mohamed al-Jolani javno je raskinuo veze s Al-Kaidom i raspustio Jabhat al-Nusru te osnovao novu organizaciju, koja je uzela ime Hajat Tahrir al-Šam kada se spojila s nekoliko drugih sličnih grupa godinu dana kasnije.

Proteklih četiri godine činilo se da je rat u Siriji zapravo završio. Vladavina predsjednika Bašara al-Asada bila je neosporna u većim gradovima zemlje, dok su neki drugi dijelovi Sirije bili izvan njegove direktne kontrole. To uključuje područja s kurdskom većinom na istoku, koja su više-manje odvojena od sirijske državne kontrole od prvih godina sukoba.

Ipak, bilo je nekih relativno prigušenih nemira na jugu, gdje je 2011. godine započela revolucija protiv Asadove vladavine. U golemoj sirijskoj pustinji, pripadnici grupe koja sebe naziva Islamska država i dalje predstavljaju sigurnosnu prijetnju, posebno tokom sezone lova na tartufe kada ljudi odlaze u to područje kako bi pronašli vrlo profitabilnu deliciju, prenosi Index.

A na sjeverozapadu, pokrajinu Idlib drže militantne grupe koje su tamo protjerane na vrhuncu rata. HTS, dominantna sila u Idlibu, je ta koja je pokrenula iznenadni napad na Alep.

Godinama je Idlib bio bojno polje dok su snage sirijske vlade pokušavale vratiti kontrolu. Međutim, sporazum o prekidu vatre iz 2020. godine uz posredovanje Rusije, koja je dugo bila ključni Asadov saveznik, i Turske, koja je podržala pobunjenike, donio je mir.

Oko četiri miliona ljudi živi u pokrajini Idlib, pri čemu ih je dosta stiglo iz mjesta i gradova koje su Asadove snage osvojile od pobunjenika u brutalnom ratu iscrpljivanja.

Već su se vodile žestoke bitke za Alep.

Alep je bio jedno od najkrvavijih ratišta i predstavljao je jedan od najvećih poraza pobunjenika. Kako bi postigao pobjedu, Asad se oslanjao na rusku pomoć iz vazduha i iransku pomoć na terenu, uglavnom kroz milicije koje je sponzorisao Iran. Među njima je bio i Hezbolah.

Nema sumnje da je neuspjeh koji je Hezbolah nedavno pretrpio zbog izraelske ofanzive u Libanonu, kao i izraelski napadi na iranske vojne komandante u Siriji, igrao značajnu ulogu u odluci džihadističkih i pobunjeničkih grupa u Idlibu da izvrše iznenadni, neočekivani napad na Alep.

HTS je već neko vrijeme uspostavio svoju bazu moći u Idlibu, iako su njegovi napori u postizanju legitimnosti ukaljani kršenjima ljudskih prava. Takođe je bio uključen u neke žestoke sukobe s drugim grupama. Njegove ambicije izvan Idliba postale su nejasne.

Od razlaza s Al-Kaidom, cilj HTS-a bio je ograničen na pokušaj uspostavljanja fundamentalističke islamske vladavine u Siriji, a ne šireg kalifata, kao što je ISIL pokušao i nije uspio.

Brzina događaja zaprepastila je arapske prijestonice i izazvala strah od novog talasa regionalne nestabilnosti. Katar, Saudijska Arabija, Jordan, Egipat, Irak, Iran, Turska i Rusija izdali su zajedničku izjavu u kojoj kažu da je kriza opasan razvoj događaja i pozivaju na političko rješenje.

Međutim, nije bilo naznaka da su se dogovorili o bilo kakvim konkretnim koracima, a situacija unutar Sirije mijenjala se iz sata u sat.

Kakva će biti nova vlast?

Građanski rat u Siriji, koji je izbio 2011. kao ustanak protiv Asadove vladavine, uvukao je velike vanjske sile, stvorio prostor za džihadističke militante da planiraju napade širom svijeta i poslao milione izbjeglica u susjedne države.

Hajat Tahrir al-Šam, najjača pobunjenička grupa, bivša je podružnica Al Kaide u Siriji koju SAD i drugi smatraju terorističkom organizacijom, a mnogi Sirijci i dalje se boje da će nametnuti drakonsku islamističku vladavinu. Golani je pokušao uvjeriti manjine da ih neće uznemiravati, a međunarodnu zajednicu da se protivi islamističkim napadima u inostranstvu. U Alepu, koji su pobunjenici zauzeli prije sedmicu, nema izvještaja o odmazdama.

Na pitanje u subotu vjeruje li Golaniju, ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov odgovorio je da tek treba vidjeti kakav će biti u praksi.

Izvor: Nezavisne