Bijeljinski Gradski park u ovim sunčanim novembarskim danima liči na Rembrantovo platno, oslikano crvenim, žutim i zlatnim prelivima jesenjih boja.
Oni uporni, koji brinu o svom zdravlju, svakodnevno savladavaju parkovske pješačke staze, zaboravljajući na trenutak težak život, visoku inflaciju, divljanje cijena i stres kojem su svakodnevno izloženi.
Uz konstataciju da je Gradski park ponos Bijeljinaca, stoji i činjenica da je ovaj prirodni kutak u centru grada već napunio stotinu i trideset godina postojanja.
Neke tamo davne, 1891. godine, Johan Kajzer je brodom do Rače, čak iz Beča i Pešte, dopremio sadnice platana, kestenova, topola, jablanova, lipa, jela, tuja, borova i bukava. Iz Rače su sadnice zapregama dovezene u Bijeljinu.
Godinama kasnije bijeljinskim Gradskim parkom šetaće Jovan Dučić, Silvije Strahimnir Kranjčević, Magdalena Živanović, Dušan Baranin i brojni drugi pjesnici i umjetnici koji su u prvoj polovini devetnaestog vijeka živjeli u Bijeljini. Gradski park je prirodna oaza u centru grada koja se ljubomorno čuva i održava.
Bijeljina.com