Samo šest kilometara od centra Doboja nalazi se veliko minsko polje koje prijeti životima ljudi. Skoro u svakoj kući u selu Hodžići neko je poginuo ili je ranjen usljed detonacije mine.

Pogibija mladića Mehmeda Hasanamidžića prije dva mjeseca potresla je cijelu državu. Ekipa N1 posjetila je ovo mjesto. Deminera i dalje tamo nema, a mine prijete.

Od pogibije svog 19-godišnjeg brata Mehmeda, Mirsad Hasanamidžić ne može da se oporavi. Podsjećamo, nesrećni mladić je, kako je saopšteno iz Policijske uprave Doboj, stradao od protivpješadijske mine dok je vraćao pet koza koje su bile zalutale u minsko polje. Stanovnici ovog dobojskog sela i dalje su u šoku zbog ove strašne tragedije.

“Puče detonacija odmah sam priletio i vidio… katastrofa i eto… šta ću”, prisjeća se Mirsad.

Mirsadovo i Mehmedovo djetinjstvo obilježeno je igrama u blizini minskog polja. Stanovnici su ovdje godinama, kaže Mirsad, navikli na mine pa se i sam usuđivao ući u šumu. Šumu gdje svaki korak može biti poguban.

“Država to treba uraditi. Oni gore čiste gdje nema nikoga, a ovdje ispred kuća što treba i radi djece i svega, ovdje se živi… niko ne vodi računa”, dodaje.

Njegov otac je ranjen usljed detonacije mine, rođak mu je poginuo, kao i komšinica. Sva ova stradanja nisu alarmirala institucije.

Mještani naselja Hodžići 30 godina slušaju kako će mine biti uklonjene. Mine su samo 15 metara od njihovih kuća.

Godine 2006. ovdje je stradao suprug Suade Hasanamidžić. Sada živi u strahu i boji se za svoje unuke.

“Ne mora dijete stati na minu može i životinja da aktivira. Dijete kad je poginulo geleri su bili gore skroz. Rizično je djecu izvesti vani”, ističe Suada.

Šaha Muratović napominje da službe dođu samo kada neko pogine.

“Moja snaha, majka od poginulog Mehmeda, teško da će preživjeti. Teško mi je i pričati. Tu sam noćila i jeza me hvata od straha. Ovdje ima još djece. Mnogo je ljudi izginulo do sada”, dodaje.

Zbog loše ekonomske situacije mnogi su primorani baviti se stočarstvom ili sječom drva. To dodatno povećava rizik od detonacije mine. U proteklih 20 godina ovo selo u kontinuitetu je bilo u fokusu nakon svake tragedije. No, institucije ih brzo zaborave.

Iz BHMAC-a danas imaju samo poruku da će pokušati dobiti donaciju iz SAD za razminiranje ovog prostora. Ukoliko odgovor bude negativan, najavljuje se angažman Oružanih snaga BiH ili Civilne zaštite Republike Srpske.

Mještani u ove najave ne vjeruju jer su takva obećanja previše puta slušali.

Izvor: Nezavisne