Inicijativa republičkog Saveza logoraša u kojem traže da Sud i Tužilaštvo BiH budu izmješteni sa lokacije bivšeg logora za Srbe u Sarajevu je spremna, a na adresu nadležnih biće poslata nakon konsultacija sa nadležnim resorima u Vladi Srpske.

Potvrdio je to u petak za “Glas Srpske” predsjednik Saveza Anđelko Nosović, naglašavajući da svi znaju kakve strahote su doživjeli srpski logoraši na tom mjestu tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Kroz zloglasni logor za Srbe “Viktor Bubanj” je prošlo oko 5.000 Srba, a oko 500 ih je ubijeno, ali za te zločine još niko nije odgovarao. Uspostavljanje Tužilaštva i Suda BiH na mjestu kazamata i logora gdje su mučeni svi – od žena, djece, muškaraca je, kako su ocijenili predstavnici srpskog naroda, smišljena provokacija da se još jednom ponize srpske žrtve i narod.

Nosović ističe da je ova inicijativa važna, ne samo za logoraše nego i za srpski narod u cjelini. Okidač je proces protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji je nedavno u Sudu BiH osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja te funkcije zbog nepoštovanja odluka Kristijana Šmita kojeg Srpska ne priznaje za visokog predstavnika, jer nije imenovan u skladu sa procedurama u Savjetu bezbjednosti UN.

– Kako može biti pravo i pravda na mjestu gdje su ljudi zatvarani, ubijani i suđeni, a proces protiv predsjednika je kap koja je prelila čašu. Sve do sada smo očekivali i nadali se da će biti neke pravde i prava. Ali vidimo da od toga nema i da neće biti ništa – zaključio je Nosović.

Savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH Boško Tomić podržao je inicijativu Saveza logoraša, istakavši da nikada nije ni trebalo da budu na mjestu stradanja Srba.

– To je mjesto u kojem su Srbi u prethodnom ratu zatvarani, mučeni i ubijani. Iz pijeteta prema tim žrtvama mogla se naći neka druga lokacija – rekao je Tomić Srni.

Prema njegovim riječima, nekadašnja kasarna JNA “Viktor Bubanj” u kojoj se sada nalaze Sud i Tužilaštvo BiH u ratu je bila logor za Srbe koji su ostali u Sarajevu vjerujući da im komšije Bošnjaci neće praviti problem i da će moći normalno da žive.

– Nažalost, veliki broj njih je završio tu gdje su bili izloženi batinanju, mučenju, a neki nisu ni živi izašli odatle – rekao je Tomić.

Dodao je da je o tome kroz šta su prošli u kazamatu “Viktor Bubanj” imao prilike razgovarati sa nekima od srpskih logoraša.

– Bilo je mučno slušati, a kamoli preživjeti sve to – zaključio je Tomić.

Uz logoraše je i Opštinska boračka organizacija Istočno Novo Sarajevo.

– Podržavamo inicijativu. Riječ je o lokaciji na kojoj su muslimani vršili najgnusnije zločine. Na mjestu gdje su Srbi zatvarani i ubijani najviše se sudi i osuđuje upravo naš narod – rekao je predsjednik Organizacije Dragiša Tuševljak.

Nije, kaže, humano, ni civilizacijski da se na mjestu strašnog stradanja sarajevskih Srba nalaze pravosudne institucije koje bi trebalo da se bave procesuiranjem zločina počinjenih tokom rata.

O zločinima u logoru “Viktor Bubanj” u koji je nakon rata visoki predstavnik Pedi Ešdaun nametnutim aktom smjestio Sud BiH, pojedini logoraši napisali su knjige u kojima su do detalja objasnili kako se postupalo sa njima.

Strahinja Živak je u “Viktoru Bubnju” i Centralnom zatvoru proveo dvije i po godine prije nego što je izašao u novembru 1994. godine. Tu je bio pod istragom osam mjeseci.

U knjizi “Živim da svjedočim” piše o monstruoznim iživljavanjima, silovanjima i ubistvima srpskih zatvorenika. Svjedoci su godinama nakon rata navodili kakvim su strašnim torturama bili podvrgnuti u logoru.

Brojna su svjedočenja o prebijanju kundacima, cokulama, bejzbol palicama, pa čak i neobrađenom daskom. Žene su svjedočile da su iz logora odvođene u centar Sarajeva u hotel “Zagreb”, koji je bio i neka vrsta javne kuće gdje su silovane logorašice. Zatvoreni Srbi su izvođeni i na lažna strijeljanja i vraćani u ćelije uz obećanje da će ih “ubiti sutra”.

Federalne vlasti su spriječile Savez logoraša Srpske 19. septembra 2003. godine da na toj lokaciji postave spomen-ploču u znak sjećanja na stradanje Srba.

– Tamošnje vlasti nisu dozvolile srpskim logorašima da postave spomen-ploču ni na jednoj lokaciji na kojoj su ubijeni Srbi, počev od Kazana, Dobrovoljačke, Tuzlanske kolone, Vracama, Zlatištu iznad Sarajeva i drugim mjestima – podsjetio je ranije Anđelko Nosović.

Izvor: Glas srpske