Mile Latinović, predsjednik Štrajkačkog odbora u Osnovnom sudu u Bijeljini kaže da su radnici bijeljinskog Osnovnog suda već 24 dana u štrajku, svjesni činjenice da u ovakvoj situaciji trpe oni zbog malih plata, ali, trpe i građani i privreda, jer je rad ovog suda sveden na minimum.
„Ispunjavamo minimum procesa rada na osnovu rješenja o obavljanju minimuma procesa rada u Osnovnom sudu u Bijeljini. Rade se predmeti hitne prirode, kao što su pritvorski predmeti, jer je riječ o predmetima koji su uslovljeni vremenskim rokovima, propisanim zakonom. Tu su i predmeti koji se odnose na zaštitne mjere, udaljenje kod nasilja u porodici. To su predmeti hitne prirode, kao i predmeti vezani za izdržavanje djece, zatim tzv. MO predmeti iz Parnice. Sve ostalo je na čekanju.
Zaprimamo predmete, tužbe i podneske koje nam stranke šalju, međutim, sudije obavljaju samo ona suđenja koja su zakazana, ne zakazuju se nova suđenja. Veliki broj suđenja se prolongira, odlaže za druge rokove, jer u vrijeme štrajka radi mnogo manje radnika. Trenutno dvadesetak radnika radi u ovom režimu minimalnog procesa rada.
Nemoguće je da radnici sve obave, tako da je veliki broj suđenja otkazan. Izdajemo uvjerenja, ali, pod otežanim uslovima, za sedam do osam dana. Ranije su uvjerenja izdavana dan za dan. Jednostavno, nema dovoljno radnika u sudu koji bi mogli dnevno izdavati uvjerenja o nekažnjavanju, o nevođenju krivičnog postupka i prekršaja. Najveći broj takvih uvjerenja izdaju osnovni sudovi. Tu je veliki pritisak, jer su neophodna uvjerenja koja se izdaju za pripremu tenderske dokumentacije, za javljanje na konkurse za posao, za vize, za odlazak u inostranstvo, sve to mi ovdje u Osnovnom sudu izdajemo. To se odnosi i na apostoli pečate. Sve se to sada radi sa velikim zakašnjenjem.
Privreda zbog ovog štrajka puno trpi. Već smo imali neformalne razgovore sa privrednicima koji nam kažu da trpe veliku štetu zbog ovog štrajka. To se odnosi pogotovo na Banjaluku, jer banjalučki sud nije izdavao nikakva uvjerenja u početku, sada to rade sa zakašnjenjem.
Puno privrednika ne može da se javi na neki tender, jer ne može dobiti uvjerenje iz suda. Kod nas, ovdje u Osnovnom sudu u Bijeljini, svih dvadeset radnika je u štrajku, ali, svi oni obavljaju minimum procesa rada. Ministar i resorno ministarstvo su predvidjeli da nam se uzimaju dnevnice za te dane koje smo proveli u štrajku, a dolazimo na posao. Mi se ne slažemo s njihovim stavom, jer smatramo da je to van zakona. Još uvijek ne znamo kako će nam biti obračunata februarska plata, gdje imamo dva dana štrajka. Još uvijek nismo dobili obračun. U većini sudova u Republici Srpskoj iskazan je taj problem. U resornom ministarstvu traže da se izbiju te dvije dnevnice iz plate, međutim, sada i šefovi računovodstva imaju veliki problem. Da bi nekome umanjili platu u ovoj situaciji, prvo morate izbiti topli obrok i regres, jer su oni u sklopu naših plata. Oni to ne mogu izbiti iz plate, jer se ne zna koliko iznosi topli obrok i regres. Tako se stvara novi problem. Smatramo da je to i mimo Zakona o radu, jer mi, automatski, gubimo i pravo na štrajk, ukoliko se stvari postave na ovakav način.
Zašto mi štrajkujemo, da bi nam neko na kraju krajeva oduzeo dio plate.
Ministar kaže da se vratimo na posao i da nam neće ništa oduzimati od plate. Mi ne štrajkujemo zbog dnevnica, već zbog toga što nam je mala plata. Tražimo usklađivanje plate, jer je nosiocima pravosudnih funkcija dva puta u zadnjih godinu i po dana usklađivana plata, nama nijednom.
Mi tražimo samo to, da se i nama usklađuje plata. Ukoliko su oni mogli u januaru dobiti 12% na platu, zašto mi to ne bismo mogli dobiti. Uz dužno poštovanje sudija, pitamo, zašto prave toliku razliku među nama.
Niko ne spori to da se povećavaju plate sudijama, jer radimo na istom poslu.
Mi samo tražimo ono što nama pripada. Kada sve izbijemo iz naše plate, naša osnovna plata je ispod 900 KM, preciznije, 875 KM. Sramota je za jednu državu da ima radnike s takvom platom, pogotovo radnike koji rade u pravosuđu. Mi već dvije godine tražimo razdvajanje osnovne plate od toplog obroka i regresa. Već smo uputili zahtjev Ustavnom
sudu, jer smatramo da se nad nama sprovodi diskriminacija. U decembru prošle godine poslali smo zahtjev Ustavnom sudu. Sudije su dobile topli obrok i regres, mi nismo i zbog toga smatramo da je to čista diskriminacija. Ustavni sud to rješava malo sporije, osam mjeseci do godinu dana, ali, računamo da će to biti riješeno. Podnijeli smo u petak i tužbu protiv resornog ministarstva, upravo zbog rješenja o minimumu procesa rada u štrajku. Mi smatramo da je ono mimo zakona, jer, trenutno egzistiraju dva rješenja, jedno iz 2013. i drugo iz 2014. godine.
Prvo rješenje nije stavljeno van snage, a oni u ministarstvu traže da se primjenjuje drugo rješenje. Zakonskog osnova za to nema. U Zakonu o štrajku nigdje nije navedeno da pravosuđe, kao organ, ima minimum rocesa rada. Tamo je taksativno navedeno koji to resori mogu imati minimum procesa rada, a nas tamo nema.
U Osnovnom sudu radim već dvadeset i šest godina. Nama je važno da se ove stvari riješe zbog onih mlađih, koji će ostati da rade u ovom sudu. Na sastanku Republičkog odbora čujem za različita iskustva iz sudova u Republici Srpskoj. Mnogi više ne iskazuju želju da se zaposle u sudovima i veliki broj sudova ima problem zbog nedostatka radnika, jer ljudi ne žele da rade za malu platu. Kolega iz Banjaluke je naveo primjer da mnogi radnici iz suda traže neplaćeno, uzmu godišnji odmor i idu da rade na građevini u Banjaluci, jer će tako zaraditi tri puta veću platu nego u sudu“, ističe Mile Latinović.
Bijeljina.com