Okružni sud u Banjaluci presudom je pravosnažno poništio rješenje FZO RS i potvrdio da pozivanje na nepoštivanje načina ostvarivanja prava na neinvazivni prenatalni test nije dovoljan razlog za odbijanje refundacije troškova.
“Okružni sud se poziva Ustavom zajamčeno pravo trudnica na zdravstvenu zaštitu iz javnih prihoda, te potvrđuje da se prilikom odlučivanja o refundaciji mora cijeniti medicinska opravdanost korištenja zdravstvene zaštite”, kaže Stanković.
Ona podsjeća da je Vrhovni sud Republike Srpske još 2019. godine potvrdio da trudnice pravo na zdravstvenu zaštitu iz javnih prihoda ostvaruju neposredno na osnovu Ustava, bez daljnjeg uslovljavanja, pa im se mora i refundirati korištenje zdravstvene zaštite.
Međutim, od tada je donesen i stupio na snagu 2022. godine novi Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju, a njime je izričito predviđeno i pravo na neinvazivno prenatalno testiranje (NIPT), kao dio zdravstvene zaštite, s tim da se način korištenja NIPT uređuje Programom, koji donosi Fond.
“Fond je Programom prvobitno, 2023. godine, bio predvidio da se pravo na NIPT ostvaruje tako što trudnica dobija uputnicu nadležnog ginekologa, pa taj test preduzima na UKC‑u RS. UKC RS, međutim, nije okončao nabavku tih testova, i trudnice su NIPT preduzimale u privatnim ustanovama. Zbog toga je Fond dopunama Programa iz 2024. godine predvidio da će refundirati trudnicama troškove NIPT, što je objavljeno i u medijima, međutim, refundacija je uslovljena time da je trudnica imala uputnicu ginekologa iz ustanove sa kojom Fond ima zaključen ugovor (tzv. “ugovorna ustanova”), ali to nije bio način kakav je ranije propisan Programom za korištenje NIPT”, objašnjava naša sagovornica.
Pored ugovora, trudnice moraju dostaviti preporuku ginekologa iz zdravstvene ustanove koja ima ugovor sa FZO RS (preporuka mora biti prije urađenog testa), račun sa specifikacijom i dokument o izvršenom plaćanju sa imenom osiguranika ili imena člana njegove porodice.
Silom prilika dosta trudnica je, preduzimalo NIPT na privatnim zdravstvenim ustanovama (jer na UKC‑u RS to nije bilo moguće), i to na osnovu preporuka svojih ginekologa, koji nisu iz “ugovornih ustanova” (Programom i nije bilo propisano da ginekolog koji daje preporuku mora biti iz takve ustanove).
“Te trudnice sada, ni krive ni dužne, ne uspijevaju da refundiraju troškove NIPT, zbog jednog novog, a moglo bi se reći i praktično retroaktivnog uslova. Zbog toga je više trudnica tužilo Fond, a sada je stigla i prva presuda. Štaviše, trudnica je u konkretnom slučaju upravo na UKC‑u RS i upućena na rizike klasične metode testiranja, te je i upoznata sa prednostima neinvazivnog prenatalnog testiranja . Fond je sve to zanemario, te se uopšte nije ni upuštao u pitanje medicinske opravdanosti, pa je Okružni sud ovom presudom to sankcionisao. Fond sada treba ponovo da odlučio zahtjevu te trudnice”, dodaje Stanković.
Stanković napominje da su trudnice po Ustavu RS jedna od tri posebno zaštićene kategorije stanovništva (ostale dvije su djeca i osobe starije životne dobi) koje imaju pravo na zdravstvenu zaštitu koja je obezbjeđena iz javnih prihoda.
“Sud je potvrdio ono što smo mi tužbom tvrdili da je pravo na zdravstvenu zaštitu za trudnice mora biti obezbjeđeno iz javnih sredstava i da je to pravo koje trudnice imaju neposredno na osnovu Ustava”.