Proslava pravoslavnog Božića i Nove godine u Svetoj zemlji ima specifične karakteristike, s obzirom na bogatstvo vjerskih tradicija i kulturnih razlika u ovom regionu. Za pravoslavne vjernike, Betlehem, kao mjesto rođenja Isusa Hrista, predstavlja centralno odredište u vrijeme Božića.

Hodočasnici iz cijelog svijeta dolaze kako bi prisustvovali misama i liturgijama, koje se održavaju u Crkvi Rođenja Hristovog, ali praznična atmosfera nije ista kao u većini pravoslavnih zemalja. U Jerusalimu, iako su prisutni specifični božićni običaji, naglasak je na duhovnim obredima, a više nego u drugim mjestima, vjernici se fokusiraju na liturgijski karakter praznika.

Nova godina, iako nije tradicionalno pravoslavni praznik, sve više dobija na značaju zbog kulturnih uticaja i prisustva stranih hodočasnika i turista. Ovaj period, između Božića i Nove godine, donosi specifičnu dinamiku u svetim mjestima, koja se odražava u obilježavanju praznika, liturgijama i okupljanjima, ali i u svakodnevnom životu hrišćanskih zajednica u Izraelu.

O tome, ali i o svojim iskustvima kao turistički vodič u Svetoj zemlji, razgovarali smo sa našim najpoznatijim vodičem hodočasnika – Dušanom Mihalekom.

Nova godina u Svetoj zemlji

– Kada smo se 1991. doselili u Izrael, odmah smo primijetili razlike u kalendarskim i vjerskim običajima – započinje razgovor za Ona.rs Mihalek: – Jevrejski kalendar dominira, pa se Nova godina, Roš Hašana, slavi u septembru ili oktobru po gregorijanskom kalendaru. “Međutim, imigracija Jevreja iz bivšeg SSSR-a devedesetih godina unijela je duh slavljenja 31. decembra. To je postao praznik koji se obilježava na svoj način, uglavnom u krugu porodice, uz skromne proslave.

Pravoslavni Božić

Proslava pravoslavnog Božića u Svetoj zemlji, posebno u Betlehemu, ima jedinstvenu simboliku.

– Betlehem, mjesto rođenja Isusa Hrista, postaje središte događaja sa svečanim misama u Crkvi Rođenja Hristovog. Liturgije koje se održavaju u ponoć okupljaju hodočasnike iz cijelog svijeta – kaže Mihalek i nastavlja: – U Jerusalimu, praznična atmosfera se razlikuje zavisno od kvartova. U hrišćanskim dijelovima, poput Starog grada, postavljaju se velike jelke, crkve su pune vjernika, a Jerusalimski Santa, lokalna verzija Djeda Mraza, poseċuje trgove i uveseljava djecu.

Međutim, kako Dušan napominje, pravoslavni Božić u Svetoj zemlji ima svoje specifičnosti, jer se praznuje prema julijanskom kalendaru. To znači da se pravoslavni Božić slavi 7. januara, a mnogi vjernici dolaze iz različitih zemalja da prisustvuju misama u Crkvi Rođenja Hristovog, koja je preplavljena vjernicima.

– Dok su katoličke crkve ukrašene svjetlima i božićnim ukrasima, pravoslavni vjernici unose specifičan mir u hramove, prateći liturgiju i tradicionalno posteći do ponoći – dodaje Mihalek.

Za razliku od običaja u Srbiji i drugim pravoslavnim zemljama, paljenje badnjaka u Svetoj zemlji nije široko rasprostranjeno. U hrišćanskim zajednicama, naročito u Jerusalimu i Betlehemu, naglasak je na liturgijskim obredima, dok se badnjak, kao običaj, ne pali u istom obliku kao u Srbiji. Ipak, u zajednicama srpskih hodočasnika, moguće je da se običaj prenese iz domovine, ali to nije standardna praksa. Za mnoge, ključni trenutak je učešće u ponoćnoj liturgiji, dok badnjak kao simbolički element može biti prisutan u nekim porodicama ili manastirima.

Specifičnosti hodočašća u Svetoj zemlji

– Svijetu zemlju ne treba posmatrati samo očima, već i srcem i dušom – naglašava Mihalek.

Hodočasnicima savjetuje da koriste sva čula kako bi doživjeli mirise, zvuke i atmosferu svetih mjesta.

– Svi koji dolaze imaju različite običaje, a vodič mora da razumije te razlike – objašnjava i dodaje da pravoslavni vjernici, recimo, vole da se potope u svijetu vodu rijeke Jordan, dok se muslimani izuvaju iz poštovanja prije ulaska na svijeta mjesta: – Izrael nije tipična turistička zemlja. Hodočasnici dolaze skromno, sa željom da duhovno obogate svoje iskustvo. Međutim, pandemija i političke nestabilnosti značajno su smanjili broj posjetilaca posljednjih godina.

Mihalek, koji je u terorističkom napadu 7. oktobra 2024. godine i sam izbugio unuka, sada se nada da će mir ponovo zavladati, omogućavajući ljudima da nesmetano dolaze u Svijetu zemlju.

Povezanost Srbije i Svete zemlje

– Veza između Srbije i Svete zemlje traje vijekovima, još od vremena Svetog Save – objašnjava Mihalek i podsjeća na zadužbine Nemanjića, poput Crkve Svetog Đorđa u Akri i Aranđelskog manastira u Jerusalimu: – Naša istorija je duboko ukorijenjena u ovoj zemlji, a hodočasnici iz Srbije često žele da osjete taj duh i povezanost.

Dušan Mihalek zaključuje razgovor riječima: “Hodočašće je vrlo kompleksno iskustvo, a Svijetu zemlju ne možete doživjeti jednom. Uvijek se poželite vratiti, jer svaki kamen ovdje priča svoju priču.”

Izvor: ona.telegraf.rs