Izgradnja autoputa od Banjaluke do Prijedora, koštaće Srpsku na kraju kao Svetog Petra kajgana.
I donijeće, po svemu sudeći, više štete od koristi.
Kineskoj firmi koja je sa Vladom 2018. potpisala ugovor o izgradnji ove trase, tada je zagarantovan kompletan prihod od naplate putarina u narednih 30 godina. A zagarantovana je i konkretna cifra na godišnjem nivou – 32 i po miliona evra.
To, u suštini, znači da će Vlada Kinezima, ako putarina ne bude naplaćivana u tom iznosu, morati namiriti razliku. Ako se u obzir uzme podatak da je na dionici Banjaluka-Doboj za osam mjeseci naplaćeno oko 25 miliona maraka, i da bi promet do Prijedora, realno, bio manji, zaključak je jasan. Ne samo da Srpska u narednih 30 godina neće dobiti ni feninga od putarine, već će pozamašnu sumu novca morati da doplaćuje izvođaču. Zato, kako saznajemo, ovih dana ministarstvu saobraćaja i Vladi, oni koji se razumiju u čitav proces, predlažu da raskine Ugovor, i umjesto autoputa, do Prijedora izgradi brzu cestu.
Čak bi i penali koji bi se zbog raskida Ugovora morali isplatiti koncesionaru, na kraju bili isplativiji po budžet Srpske. U ministarstvu nam na pitanje da li se takav potez razmatra, ne odgovaraju konkretno
“Skupština Republike Srpske je u Prostornom planu Republike Srpske 2020-2025 definisala mrežu autoputeva u Republici Srpskoj. Na osnovu toga, realizuje se svaka dionica, odnosno, prati se Prostorni plan Republike Srpske kao najviši akt prostornog planiranja – koji je usvojila Narodna skupština Republike Srpske februara 2015. godine” – kažu iz Ministarstva saobraćaja i veza Srpske.
Da zlo bude veće, ni tu nije kraj priči o neisplativosti Ugovora sa Kinezima. I to zato što je, po svemu sudeći, tačna informacija da je izvođač tražio više novca od Vlade za izgradnju autoputa od iznosa koji je dogovoren Ugovorom. Tu su informaciju već objavili pojedini mediji. I opet nema konkretnog odgovora iz ministarstva, jer su informaciju u rečenici za rečenicom, prvo demantovali, a onda potvrdili.
“U pojedinim medijima pojavljuju se jako tendenciozni naslovi da „Kinezi traže još para za autoput Banjaluka – Prijedor” – što je neistina. Istina je da je Ugovor za izgradnju autoputa Banjaluka – Prijedor potpisan decembra 2018. godine i da su jedinične cijene građevinskih materijala tada bile mnogo niže u odnosu na jedinične cijene danas, te je u skladu sa tim kineski Koncesionar dostavio zahtjev za korekciju jediničnih cijena osnovnih materijala. U skladu sa tim angažovana je renomirana inostrana revizorska kuća koja bi trebalo da analizira zahtjev Koncesionara” – dodaju iz pomenutog Ministarstva.
Napominju u Ministarstvu, doduše, da je Ugovor omogućio izvođaču da traži korekciju cijena zbog poskupljenja građevinskog materijala. Činjenica je, doduše, i da bi neko u ministarstvu i Vladi, trebalo ozbiljno da analizira koliko će Srpsku to sve da košta, i da li zaista postoji isplativije rješenje od Ugovora, koji, reklo bi se, ovakav kakav jeste, nipošto nije trebalo ni da bude potpisan.
“Mislim da moramo nekako iznaći rješenja da ne idemo u tom pravcu. Uglavnom,mi trebamo Prijedor, Novi Grad i tu našu zapadnu, zapadni dio Krajine i Republike Srpske moramo povezati nekom boljom infrastrukturom, tom, najmanjeg reda, brzom cestom. Mi imamo nacionalni pravac i interes, to je autoput Banjaluka-Beograd, i autoput koji ide od Banjaluke, Doboja, preko Modriče, Brčkog, odnosno Bijeljine do Rače” – izjavio je Slobodan Stanarević, direktor Autoputeva Republike Srpske.
Vrijednost ulaganja, definisana ugovorom koji je sa kineskom firmom “SDSHS-CS”, krajem decembra 2018. godine, potpisao tadašnji resorni ministar, Neđo Trninić, iznosi skoro 300 miliona maraka. A koštaće, kada se podvuče crta, mnogo više. I za to bi neko trebalo da odgovara.