Ferid Fedo Čaušević početkom januara napunio je 100 godina čime je postao jedan od najstarijih stanovnika Banjaluke, koji voljom za životom i veselom naravi pobjeđuje sve nedaće.
Do pretprošle godine je poput mladića, svakodnevno vozio bicikl po gradu.
Iako sada koristi hodalicu, zdravlje ga služi veoma dobro, nema ozbiljnijih zdravstvenih problema, a još je sposoban da sam sebi spremi ručak.
Fedo najviše uživa u rješavanju ukrštenica i gledanju televizije, što čini svakog dana. Detalje o uzbudljivom životu ovog Banjalučanina ispričao je njegov unuk Lujo Marić za “Glas Srpske”, istakavši da je djed Fedo rođen 5. januara 1925. u tadašnjem Bosanskom Novom.
– Bio je učesnik Drugog svjetskog rata u Trinaestoj krajiškoj brigadi, gdje je sa 17 godina uspio da izbjegne strijeljanje od fašista. Takođe je učestvovao u oslobođenju Banjaluke 1945. godine, kao i u uličnim borbama u gradu 1944. kada su partizani morali da se povuku iz Banjaluke – rekao je Marić.
Nakon rata, kako je kazao, njegov djed Fedo odlazi u Sanski Most, gdje započinje karijeru kao golman u klubu Podgrmeč. Danas je veoma cijenjen i rado viđen u sportskim i društvenim manifestacijama.
– U Banjaluci živi od 1950. godine u centru grada. Sa bakom Dušankom, koja je preminula 2019. godine u 90. godini života, stekao je kćerku i sina, koji su mu podarili nas tri unuka, a ima i praunuke od šest i sedam godina – naveo je Marić.
Prema njegovim riječima, najveći dio života i karijere Fedo je proveo u fudbalu, a bio je zaposlen kao načelnik za sprovođenje zdravstvenog osiguranja, gdje je dočekao penziju 1978. godine.
– Tajna djedove dugovječnosti krije se u tome što je oduvijek energičnog duha i to ga tjera naprijed, te održava u zdravlju. Što se tiče ishrane, čak se i nezdravije hrani za današnje poimanje zdravog života – kazao je Marić.
Najzanimljiviji detalj iz Fedinog života, prema riječima njegovog unuka, jeste činjenica da nikada nije vozio automobil, ali je uvijek stizao tamo gdje treba.
Fedo Čaušević je početkom januara proslavio 100. rođendan u krugu svoje velike porodice i brojnih prijatelja.
Kako je naveo njegov unuk, tom prilikom Fedo je držao govor o svom životu istakavši da je bio težak, ali da kapitulacija nikad nije bila opcija.