Život patrijarha Pavla bio je obilježen skromnošću, duhovnošću i posvećenošću vjeri i ljudima. Bio je poznat po svojoj asketskoj disciplini i jednostavnom načinu života, često viđen kako koristi javni prevoz i hoda umjesto da koristi službeno vozilo. Građani su na njemu mogli da vide i stare cipele, ali ono što je nosio u duši je neprocjenjivo. Njegova blaga narav i mudre misli brojne osobe su preobrazile u mnogo bolje ljude. Svojim ponašanjem i stavovima postao je simbol dobrote i ljudskosti.
Naime, rođen je kao Gojko Stojčević 11. septembra 1914. godine u selu Kućanci, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, današnja Hrvatska. Studirao je teologiju na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu i zamonašio se 1948. godine, uzimajući monaško ime Pavle.
Patrijarh Pavle je postao poglavar Srpske pravoslavne crkve 1990. godine, u turbulentnim vremenima za Srbiju i Balkan. Tokom svog mandata, suočavao se s izazovima rata, političkih previranja i sankcija. Njegova poruka je uvijek bila ista, zalagao se za mir, ljubav i jedinstva, često pozivajući na pomirenje među sukobljenim narodima.
Preminuo je 15. novembra 2009. godine u Beogradu, a sahranjen je u manastiru Rakovica. Ostao je u srcima mnogih vjernika kao simbol duhovne snage, mudrosti i poniznosti. Njegove riječi i djela i dalje inspirišu mnoge, a sjećanje na njega živi kroz mnoge priče i svjedočanstva onih koji su ga poznavali.
Za mnoge ovo je njegova najvažnija misao, koja svakog čovjeka može da vrati na pravi put.
– Kada bi se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bi se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi – jer, ljubav je veza savršenstva – kada bi se makar držali principa “što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima”, onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja – rekao je veliki duhovnik svojevremno.
10 najmudrijih citata patrijarha Pavla:
– Nije važno ko odakle potiče, nego u šta izraste.
– Kad se čovjek rodi, cijeli svijet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da, kad umre, cijeli svijet plače, a samo on se raduje.
– Čuvajte i neprijatelje svoje i molite se za njih, jer ne znaju šta rade.
– Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvijek.
– Ne branimo se od tuđeg zla, zlom u sebi.
– I sebi i drugima kažem: mene može da ponižava ko god hoće, al ‘da me ponizi nema čovjeka na ovom svijetu, sem jednog, a to sam ja. Kad to zna čovjek ima stabilnost.
– Mudrost bez dobrote prelazi u zloću, a bezazlenost bez mudrosti prelazi u glupost.
– Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi.
– Ako budemo tolerantniji, onda ćemo moći da shvatimo gledište drugoga. Ne da ga usvojimo ako nije dobro, ali da ga shvatimo da ne dođe do mržnje i ovog što nas cijepa i dijeli.
– Ne zaboravimo nikada da je zlo uvijek kratkog vijeka i samo naizgled uspješno i blistavo. Zato na zlu, lukavstvu, prevari, ne treba zasnivati ništa, pogotovo ne život, piše Stil Kurir.