Hrvatski sabor je u četvrtak usvojio Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kontroli državne granice kojim se nacionalno zakonodavstvo usklađuje s novom Uredbom Evropske unije o Šengenskim pravilima (EU 2024/1717).

Riječ je o tehnički složenim, ali politički značajnim izmjenama koje Hrvatskoj donose veći manevarski prostor u upravljanju granicama unutar Šengenskog prostora, u trenutku pojačanih bezbjednosnih i migracionih pritisaka u Evropskoj uniji.

Privremene kontrole

Ključna novost je mogućnost privremenog ponovnog uvođenja kontrole na unutrašnjim granicama ne samo na cijeloj granici, nego i na njenim pojedinim dijelovima.

Time se omogućava ciljano reagovanje na konkretne prijetnje, bez opšteg zatvaranja granica ili uvođenja sveobuhvatnih kontrola. Odluka se donosi na prijedlog ministra unutrašnjih poslova, što dodatno ubrzava proceduru u kriznim situacijama, piše “Poslovni.hr”.

Dosadašnji zakon ponajprije je predviđao ponovno uvođenje kontrole zbog bezbjednosnih razloga, poput terorizma ili ozbiljnih prijetnji javnom poretku.

Izmjenama se krug razloga proširuje i na zdravstvene prijetnje, čime se u zakon ugrađuju iskustva pandemije Kovida-19 i mogućih budućih epidemija. To znači da će država, ako se pojavi ozbiljna zarazna bolest u susjedstvu, imati jasnu pravnu osnovu za ograničavanje prometa na pojedinim graničnim tačkama.

Moguće i privremeno zatvaranje

Zakon takođe predviđa mogućnost privremenog zatvaranja ili skraćivanja radnog vremena pojedinih graničnih prelaza, uz preusmjeravanje saobraćaja. Takve mjere, ističe se u prijedlogu, moraju biti razmjerne, vremenski ograničene i jasno obrazložene.

Jedna od važnijih institucionalnih promjena je to što se Ministarstvo unutrašnjih poslova formalno definiše kao tijelo nadležno za iniciranje i vođenje savjetovanja s Evropskom komisijom u vezi s kontrolom unutrašnjih granica. Time se preciznije uređuje ko u Hrvatskoj komunicira s evropskim institucijama i preuzima odgovornost u postupcima vezanim uz Šengen.

U skladu s novom uredbom EU, Hrvatska će o svakom ponovnom uvođenju kontrole na unutrašnjim granicama morati obavijestiti Evropsku komisiju, Savjet EU i Evropski parlament. Time se povećava transparentnost i smanjuje mogućnost proizvoljnog ili politički motivisanog ograničavanja slobode kretanja.

Iz hrvatskog ministarstva unutrašnjih poslova podsjećaju kako je uredba obvezujuća i njom se među ostalim propisuje da je Ministarstvo nadležno tijelo za pokretanje inicijative i za učestvovanje u savjetovanju Evropske komisije u vezi s ponovnim privremenim uvedenim kontrolama unutrašnje granice ili nekog određenog dijela.

EK može preispitati odluku

Konkretno, u slučaju da neka država članica odluči uvesti kontrolu na unutrašnjim granicama, Komisija može “preispitati” navedenu odluku, odnosno vidjeti postoji li opravdan razlog za to.

Preispitivanje može pokrenuti sama Komisija ili neka država članica koji ima opravdani interes. Tim člankom je propisano da je u Republici Hrvatskoj za te radnje nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova, kažu u MUP-u.

Izmjene zakona dolaze u trenutku kada više država članica, među njima Njemačka, Austrija, Italija i Francuska, a i Slovenija na granici s Hrvatskom, već duže vrijeme koriste mogućnost privremenog vraćanja kontrola na unutrašnjim granicama, uglavnom zbog migracionih tokova i bezbjednosnih procjena. Hrvatska tu mjeru do sada nije primjenjivala, ali novim zakonom stvara se jasan pravni okvir za brzo djelovanje ako se okolnosti promijene.

Na nivou EU posljednjih se godina sve snažnije osjeća politička napetost između temeljnog načela slobode kretanja, na kojem počiva Šengen, i pritiska država članica da zadrže veću kontrolu nad svojim granicama. Nova uredba EU pokušava upravo zato uvesti stroža pravila, jasnije rokove i snažnije kontrole nad nacionalnim odlukama.

Reforme Šengena

Ove promjene proizlaze iz šire reforme Šengenskog zakonika koju su donijeli Evropski parlament i Savjet EU u ljeto 2024. godine.

Reforma je usvojena u postupku u kojem su i Evropski parlament i Savjet EU imali jednaku ulogu u donošenju teksta.

Reforma je rezultat višemjesečnih pregovora između institucija, uključujući političke dogovore postignute početkom 2024, a potvrđene u kasnijim fazama zakonodavne procedure. Taj proces odražava širi napor EU da Šengenski prostor učini otpornijim na sigurnosne, migracione i zdravstvene izazove, uz zadržavanje slobode kretanja kao ključnog načela Unije.

Tokom rasprave u Evropskom parlamentu reforma je izazvala i kritike dijela civilnog društva i organizacija za zaštitu građanskih prava, koje su apelovale na poslanike da odbace prijedlog jer bi, prema njihovim tvrdnjama, mogao dovesti do restriktivnijih pristupa migracijama i veće kontrole nad kretanjem ljudi unutar EU. Ali uredbu su velikom većinom podržali svi klubovi poslanika u EU parlamentu.

Narav i intenzitet migracija u protekloj deceniji su se temeljno promijenili, a njihovu bezbjednosnu dimenziju više niko ozbiljno i ne dovodi u pitanje. Upravo toj novoj realnosti sada se nastoji prilagoditi i evropska migraciona politika, s manje naivnosti nego ranije, uvodeći više reda i tražeći ravnotežu između bezbjednosti, solidarnosti i odgovornog upravljanja.

Ove promjene uzimaju zato u obzir i instrumentalizaciju migranata s ciljem destabilizacije Evrope, kao i dugotrajne kontrole nad unutrašnjim granicama, kaže hrvatski poslanik u evropskom parlamentu Karlo Resler, zamjenski član u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutrašnje poslove u kojem se najaktivnije bavi upravo pitanjem migracija i nadzora granica.

Kako bi Šengen mogao funkcionisati bez unutrašnjih barijera, spoljna granica mora biti sigurna, policijska saradnja intenzivirana, a informacije razmjenjivane u stvarnom vremenu. Zato je bilo nužno jasno definisati i da se unutrašnje kontrole mogu koristiti samo kao krajnja i privremena mjera, dodaje Resler.

Na kraju, usvajanje nove uredbe označilo je politički kompromis između potreba za sigurnošću i liberalnih principa slobode kretanja — centralnog načela Šengena — i omogućilo državama članicama alate za prilagodbu svojih pravnih sistema, uključujući Hrvatsku, novim evropskim standardima.

U tom kontekstu, Hrvatska ovim zakonom šalje poruku da želi ostati “pouzdana šengenska članica”, koja dosljedno sprovodi evropska pravila i izbjegava sukobe s Evropskom komisijom. Istovremeno, Vlada sebi osigurava fleksibilnije i brže alate za reagovanje na migracione talase, bezbjednosne prijetnje ili zdravstvene krize.

Za građane se u svakodnevici, barem u mirnodopskim uslovima, ne bi trebalo ništa promijeniti. Putovanja unutar Šengena i dalje ostaju bez stalnih kontrola. No u vanrednim situacijama moguće su povremene provjere dokumenata, kraći zastoji ili preusmjeravanje saobraćaja na pojedinim prelazima, bez nužnog uvođenja kontrola na cijeloj granici.

Važna je i činjenica da zakon povećava pravnu sigurnost, jer jasno definiše ko odlučuje, u kojim okolnostima i pod kojim uslovima se kontrola može ponovo uvesti. Za građane to znači više kontrole države u kriznim situacijama, ali bez trajnog povratka “tvrde” granice.

Ovaj dokument, na kraju, predstavlja pokušaj balansiranja između evropske lojalnosti, nacionalne bezbjednosti i očuvanja slobode kretanja, u trenutku kada je Šengen ponovo jedno od najosjetljivijih političkih pitanja u Evropskoj uniji.

Izvor: ATV