Društvenim mrežama danas kruži objava majke iz Banjaluke čije dijete od ljetos boluje od epilepsije, a od ove godine je i prvačić. Majka je u toj objavi opisala svoje iskustvo i svoju stranu priče u vezi sa upisom u prvi razred osnovne škole. 

Kako je navela u jednom dijelu svoje objave, u školi joj je suptilno skrenuta pažnja da ne bi bilo poželjno da njen sin ostane na nastavi ukoliko i ona ne ostane sa njim u pratnji.

Portalu Banjaluka.com je potvrđeno da je dječak upisan u banjalučku OŠ “Dositej Obradović”, u kojoj su nam kazali da “škola niti jednim svojim postupkom ili djelom nije dala do znanja roditelju da nije poželjno da dijete ostaje na nastavi”. 

„Mama, zašto nisu htjeli da me prime u tu školu?“

Objavu majke iz Banjaluke prenosimo u cjelosti:

“Kako je pitanje „ Da li si pošao u školu?“ postalo pitanje od koga strahujemo

Moj mlađi sin je ljetos dobio epilepsiju. Kada se to desi to je nešto što niste očekivali, sa čime se mirite i nastavljate dalje. Jedino možete da birate način na koji ćete se nositi sa tim. Onim koji će vas potpuno devastirati ili onim koji ćete nastaviti život što kvalitetnije. A mi smo izabrali da „idemo dalje“.

Moj klinac je ove godine prvačić. Stigao je i taj veoma važan momenat u životu. Naravno, kao i svi prošli smo testiranje, sistemacki i sve što je bilo potrebno za upis u školu.

A onda se sredinom ljeta desio napad, pa drugi i dijagnoza epilepsije. Agonija oko same bolesti i komplikacije koje su uslijedile potrajale su, meni kao vječnost, ali dobrih mjesec i po dana.

Napokon, kada je počeo sa adekvatnom terapijom i stvari su se smirile, te smo kao pravi heroji iskoristili par dana da odemo na more. Ponosna sam na to. Jer nakon svega, jedna tako bezazlena stvar za nas je bio veliki izazov.

Počeli smo sa pripremama, za školu. Ići će u istu onu u koju ide i stariji brat. To je nešto što je bitno. Očekujemo svi taj početak. On radoznalo, a ja u strahu. Ja sam naravno, konsultovala ljekare, kako specijaliste, tako i opšte prakse oko polaska u školu. Svuda sam dobila isti odgovor: „Nastavljate dalje život normalno, on ide u školu kao i sva druga djeca, uz određene mjere opreza će, kako ne bi napadi bili izazvani ako je moguće i protokol koji bi trebalo ispoštovati u slučaju napada.“ Nema druge, a tako je i bolje, kako za njega tako i za nas.

Par dana prije početka školske godine, odlazim do škole da ih obavijestim o novonastaloj situaciji. Dobijam odgovor da o protokolu u slučaju napada i svega ostalog dogovorim sa učiteljem/učiteljicom po prijemu prvaka. Osim da će dan prije početka škole biti upriličena priredba, te da ćemo tada saznati ko su učitelji i smjene, nemam nikakvu drugu informaciju. To nas dovodi i u vrlo nezgodan položaj što se tiče terapije, jer lijek se uzima na 12 sati bez izuzetka, a ja ne znam kada nastava počinje i kako da uzimanje lijeka tempiram par dana ranije u odnosu na nastavu. Ali i pored toga, odgovor me je umirio jer je značio da počinjemo sa školom bez problema.

I, tako. Došao je dan prijema. Upriličena je priredba, držani govori o važnosti početka školovanja, ljudskim vrijednostima, značaju škole i društva itd. Djeca su prozivana da se pridruže svojim učiteljima. A ja sam strijepila. Bila je gužva, vrućina i potrajalo je. Uspjela sam da se umuvam sa njim, jer uvijek neko mora da ga drži na oku.

Sa učiteljicom u čiji je razred bio raspoređen, razgovarali smo nakon prijema. Pokušala sam da joj prenesem proceduru, kako su meni objasnili doktori kada dijete bude u školi. Vjerovatno, s obzirom na situaciju i moju unezvjerenost i strah da sam to izvela prilično nespretno. Ali sutradan, 1. septembra došli smo kao i svi ostali na prvi dan škole.

Učiteljica je bila uplašena time što ga ostavljam na nastavi. S puno razumijevanja prihvatam njen strah, potpuno opravdano, jer i sama sam konstantno uplašena.

Suptilno mi skrenuta pažnja

Pozvana sam na razgovor sa upravom škole tokom koga mi je suptilno skrenuta pažnja da ne bi bilo poželjno da ostane na nastavi ukoliko i ja ne ostanem u pratnji (što u datom trenutku nije opcija, a ni dugoročno rješenje niti je medicinski ili zakonski potkrijepljeno). A kao neke od razloga naveli su situaciju u kojoj ako bi mu se potencijalno desio napad u odjeljenju koje broji preko 20 učenika, učiteljica bi imala problem i šta sa ostalom djecom te mogućom neažurnost hitne pomoći oko dolaska (dok mi imamo potpuno suprotno iskustvo što se tiče hitne, koja je stigla u par minuta od početka poziva).

Nakon obavljenog razgovora, pokupila sam dijete sa nastave i napustila školu, bez validnog rješenja, bez škole u koju će ići, sa pitanjima: „Koja će ga škola primiti?“ i „Koliko vremena će mi trebati da nađem takvu školu uz sve obaveze i brigu o njemu?“

I na kraju: to „strašno“ pitanje, (možda strašnije za mene nego za njega, jer se očekuje veseli mamin odgovor), koje postavljaju poznati, nepoznati, bliski, potpuni stranci upućeni i neupućeni: „Da li si pošao u školu?“

……….

-„Ipak nećeš ići u istu školu kao tvoj brat.“

-„Zašto?“

-„Nisu htjeli da te prime.“

– „Mama, zašto nisu htjeli da me prime u tu školu?“

– „Zato što si ti Spajdermen, a u tu školu ne primaju Spajdermene. Ti ćeš ići u bolju školu.“”, napisala je ona. 

Reakcija škole

Iz škole “Dositej Obradović” za portal Banjaluka.com su kazali da su iznenađeni pitanjem i tvrdnjama roditelja koji se obratio sa konstatacijom da je u školi skrenuta pažnja da ne bi bilo poželjno da malojetni učenik ostaje na nastavi, osim u pratnji, te naveli da škola niti jednom nije dovela u pitanje nemogućnost redovnog pohađanja nastavnog procesa

“Prema Zakonu o osnovnom obrazovanju član 2. stav 2. osnovno obrazovanje je obavezno i besplatno za svu djecu uzrasta od šest do petnaest godina i škola niti jednim svojim postupkom ili djelom nije dala do znanja roditelju koji vam se obratio da nije poželjno da dijete ostaje na nastavi”, kazala nam je direktorica škole Danijela Lolić.

Takođe, ona je pojasnila da zbog specifične zdravstvene situacije učenika koju je predočila majka stručnoj službi i direktoru uz nalaz i mišljenje doktora, škola je pokušala da, zajedno sa majkom djeteta pronađe adekvatno rješenje za redovno i bezbjedno pohađanje nastave za gore pomenutog učenika. 

“Zbog specifičnosti davanja terapije učeniku koju je majka navela prilikom prijema prvačića i prvog kontakta sa učiteljicom, roditelj je iznio svoja očekivanja od učiteljice da ona  ili neko iz škole, u slučaju nužde postupi prema uputstvu doktora uz konstataciju da će terapiju učenik nositi u torbici. Kako se lijekovi moraju držati izvan domašaja djece, radi bezbjednosti učenika, smatramo da ne bi bilo odgovorno ni profesionalno dopustiti takvu vrstu čuvanja lijeka”, kazala je Lolićeva.

Osim toga, ona je dodala da ova škola nema medicinski obučenog radnika koji bi mogao da postupi prema nalazu i mišljenju doktora.

“To je predočeno roditelju koji je očekivao da tu odgovornost preuzme škola odnosno učitelj na sebe. Škola je pokušala da pronađe kompromisno rješenje gdje se roditelj uputio da jedan od roditelja ili neka bliska osoba bude pratnja učeniku tokom nastave tokom adaptacionog perioda, te na takav prijedlog nismo dobili razumijevanje i saglasnost majke. Škola niti jednom nije dovela u pitanje nemogućnost redovnog pohađanja nastavnog procesa, a sve u cilju zaštite, bezbjednosti i najboljeg interesa , kako gore pomenutog učenika , tako i svih ostalih učenika naše škole”, pojasnila je direktorica. 

Obaviješteno Ministarstvo 

Takođe, Lolićeva nam je kazala da je škola o svemu obavijestila nadležno ministarstvo, te organizovala sastanak sa učiteljima prvog razreda, stručnom službom, pravnikom i majkom maloljetnog učenika, sve u cilju redovnog i bezbjednog pohađanja nastave učenika. 

“Majka je na kraju sastanka rekla da je učenika prebacila u drugu školu, što je za sve prisutne bilo veliko iznenađenje”, potvrdili su nam u OŠ “Dositej Obradović”. 

Školi nije upućen zahtjev da se dijete ispiše

U OŠ “Dositej Obradović” još su nam potvrdili da im do sada nije stigao zvanični pismeni zahtjev da se dijete ispiše, te da dječak još uvijek ima status učenika ove škole. 

Takođe, kako nezvanično saznajemo, majka dječaka se obratila OŠ “Ivo Andrić” radi premještaja.

Banjaluka.com