Komemoracijom, duhovnom akademijom i projekcijom dokumentarnoig filma “Zapadna Slavonija, trideset godina kasnije”, u Gradišci su okončani programi obilježavanja tridesete godišnjice srpskog egzodusa iz zapadne Slavonije, koji se dogodio od 1. do 3. maja 1995. godine.

Foto: Milan Pilipović

Krsto Žarković, predsjednik Udruženja Srba zapadne Slavonije rekao je, u Gradišci, ispred spomenika poginulim Srbima iz zapadne Slavonije, da je gologota od prije trideset godina posljednji čin istrebljenja Srba s tog područja, koje je danas pusta zemlja.

Milorad Dodik predsjednik Republike Srpske, kazao je da su Srbi iz zapadne Slavonije, prije trideset godina, naivno prihvatili obećanja međunarodne zajednice da će biti zaštićeni.

“Nema niti jednog tužnog događaja da uzrok nije srpska naivnost i lako odustajanje od nacionalnih i državnih ciljeva”, rekao je Dodik.

Foto: Milan Pilipović

Dodik je takođe podsjetio da je oblast zapadne Slavonije 1. maja 1995. godine bila pod zaštitom snaga UN-a, koje ih nisu zaštitili, te istakao da su Srbi, Republika Srpska i Srbija i danas napadnuti i da sjećanje na stradanja kroz istoriju navode na oprez i obavezu da čuvaju svoje dvije države.

Foto: Milan Pilipović

Gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić naglasio je da se Srbi reviziji istorije mogu oduprijeti samo jedinstveni i jačajući institucije Republike Srpske.

Foto: Milan Pilipović

Gradonačelnik Gradiške, grada u kojem su Srbi iz Slavonije pronašli spasenje, rekao je da Srbi obilježavaju jedno od najtamnijih poglavlja svoje istorije.

“Iako vrijeme neumoljivo teče, sjećanje na ovu bolnu senku naše prošlosti, zapečaćeno je u našoj koletivnoj svijesti”, rekao je Adžić.

Foto: Milan Pilipović

Prvog maja 1995. godine, rano unjutro, napadnuta su srpska područja u zapadnoj Slavoniji iz kojih je, tokom tri dana, u izbjegličkim kolonama u Gradišku, u Republici Srpskoj, stiglo posljednjih 15.000 Srba.

Ubijeno je 283 Srba, od kojih 56 žena, 14 djece i 75 staraca. Među nestalima vodi se još 127 osoba, među kojima je 56 civila.

Prethodno je, počev od 1991. godine, više od 100.000 Srba bilo prinuđeno napustiti svoja imanja i otići u izbjeglištvo. 36 sela u okolini Požege bili su prvi na udaru.

Srbi iz zapadne Slavonije sjećaju se tragičnih događaja i stradanja. Etničko čišćenje Srba iz Hrvatske je počelo još 1991. godine kada su protjerani iz 36 srpskih sela Požeške kotline u zapadnoj Slavoniji među kojima je i Šnjegavić, gdje je rođena Milena Božić.

“Moja porodica je stradala 1991. godine. Prema pričanju komšija, očevidaca, moja majka je ubijena u kući orac je preklan, u kupatilu. Ni poslije 30 godina, nisam pronašla njihova tijela, da bi ih dostojno sahranila”, kazala je Milena.

“Sjećam se da je padala kiša. Bila je to i olujna kiša metaka i smrti. To je obilježilo moj život. Ja sam tada izgubila brata. Moja majka je 25 tražila njegove kosti”, rekla je Bojana Đuričić, izbjeglica iz Zapadne Slavonije, sada nastanjena u Gradišci.

Pomoć Gradiške

“Mnogi Slavonci su u Gradišci prepoznali novu sredinu i tu se skućili. Gradiška je tog 1. maja 1995. godine otvorila vrata i srce za sve one koji su bili žrtve egzodusa koji je nepojmljiv u 21. vijeku. Prva stanica tim ljudima, zbog vjere, narodnosti i pripadnosti, bila je Pravoslavna crkva koja im je pružila utjehu i uputila ih prvenstveno u sportske dvorane osnovnih škola kako bi im bio omogućen privremeni smještaj”, rekao je Zoran Adžić, gradonačelnik Gradiške.

Program povodom 30. godišnjice progona Srba iz zapadne Slavonije, organizovao je Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova u saradanji sa Gradskom upravom Gradiška.

Stradanje porodice Vuković

Najveća tragedija zadesila je porodice Ranka i Milutina Vukovića iz Medara.

U kući su ubijeni Ranko, njegova supruga Anđelija i njihova djeca Goran (11) i Gordana (8), te Milutin, njegova supruga Cvijeta i njihova kćerka Dragana (7).

Vukovići su ekshumirani tek 2001. godine, a sahranjeni na groblju Brestovčina u Gradišci, 6. aprila iste godine.

Izbjegli Srbi, raseljeni su po cijelom svijetu, a većina je pronašla trajno utočište u Srbiji i Republici Srpskoj.

Izvor: Nezavisne