Petnaest i više godina živim u Bijeljini u iščekivanju organizovanja javnog gradskog prevoza. Svakodnevno moram svoje dijete odvoziti do škole udaljene dva kilometra i dovoziti ga nakon završetka nastave kući, jer ne funkcioniše autobuska linija do naselja Hase. Ovim riječima jedna  sugrađanka obratila se gradonačelniku Bijeljine Ljubiši Petroviću, s pitanjem, kada će Bijeljina konačno dobiti javni gradski prevoz.

Na ovo pitanje dobila je uopšten odgovor, da se privatni prevoznici isključivo rukovode profitom, te da su neke autobuske linije u međuvremenu ukinute zbog  nerentabilnosti.

Gradonačelnik Petrović je tom prilikom pomenuo i svjesno ili nesvjesno opstruisanje donošenja odluke o izradi javne studije o organizovanju javnog gradskog prevoza u Bijeljini.

 

“Kada izradimo studiju o opravdanosti organizovanja javnog prevoza, onda ćemo ići na izjašnjavanje pred Skupštinu grada. Sve definisane autobuske linije moraju biti u skladu sa potrebama građana, bilo da su u pitanju osnovci ili srednjoškolci, odnosno zaposleni radnici ili penzioneri koji svakodnevno imaju potrebu za uslugama javnog gradskog prevoza”, izjavio je na jednom od skupova u bijeljinskim mjesnim zajednicama gradonačelnik Petrović.

Zbog dinamičnog privrednog razvoja, Bijeljina je odavno  trebalo da dobije  funkcionalan javni gradski prevoz. Za sada se još uvijek govori samo o organizovanju đačkog prevoza za potrebe osnovaca i srednjoškolaca koji putuju do svojih škola tokom školske godine. U te aktivnosti godinama već uključeni su “Semberija Transport” i još dva privatna prevoznika, “Samardžić” i “Čuturić”. Učenici su ranijih godina dobijali i subvencije za prevoz iz gradskog budžeta.

Dušan Samardžić, vlasnik prevozničke firme “Samardžić”, kaže da trenutno održava četiri gradske linije na relaciji Bijeljina – Dvorovi – Trnjaci – Brodac – Balatun. I on sam svjestan je činjenice da je nedovoljan broj linija za jedan moderan i efikasan gradski prevoz na području grada koje pokriva svojim autobusima.

“ To su četiri autobuske linije, a kada otpočne školska godina, onda  uključujemo još dvije linije. Naravno, efikasan gradski prevoz podrazumijevao bi da najmanje u svakih šezdeset minuta imamo polaske na najprometnijim linijama. Suočeni smo sa brojnim problemima, od preskupog goriva, nedostatka vozača, skupih rezervnih dijelova. U ovom poslu teško je ostvariti rentabilnost”, ističe Samardžić.

Razgovarali smo i sa putnicima koji svakodnevno koriste autobuski prevoz. Kažu, tokom raspusta puno je manje polazaka na određenim linijama, te ponekad satima čekaju na autobuskim stajalištima.

Penzioneri, bez mogućnosti da bilo šta promijene u tom smislu, kažu da su prepušteni sami sebi. Radnici koji svakodnevno idu na posao, kažu da bi velika preduzeća mogla organizovati vlastiti prevoz za svoje radnike, jer bi u tom slučaju bilo puno lakše i ekonomičnije i radnicima i njihovim poslodavcima.

U nedostatku organizovanog javnog gradskog prevoza, kažu, prepušteni su na milost i nemilost “divljim” taksistima, koji formiraju svoje cijene prevoza na određenim lokacijama.

Bijeljina.com