Jednonedjeljna obuka o ponašanju vatre i požarnim operacijama organizovana sa ciljem efikasnije prevencije i reagovanja na požare, završena je pokaznom vježbom na padinama planine Tare. Obuku su organizovali Sektor za vanredne situacije MUP-a i JP “Nacionalni park Tara” u saradnji sa Službom za šume Sjedinjenih Američkih.
Referent na zaštiti šuma i protivpožarnoj zaštiti “Nacionalnog parka Tara” Marko Tomić kaže da se obuka sastojala iz teorijske nastave u okviru koje se govorilo o ponašanjima samih požara i faktorima koji utiču na šumske požare.
“To su vremenski uslovi, topografija i gorivi materijal. Ono što je novo jeste da se tu uključuju i meteorolozi, videli smo kakva je i njihova praksa. Ovo je vaoma značajno kada se radi o međusektorskoj saradnji, ne samo nas iz šumarskog sektora i Sektora za vanredne situacije nego i uključivanja nekih drugih struktura u sistem gašenja požara”, rekao je Tomić.
Pripadnici Službe za šume SAD-a na ovoj obuci predstavili su metodu gašenja požara kontrapožarima, što do sada nije bila praska u Srbiji.
“Požari su postavili sve intezivniji i češći, tako da u Srbiji šumski požari postaju pravi izazovi jer u sve veći i teško ih je kontrolisati. Mislim da u budućnosti ovaj pristup gašenju šumskih požara itekako ima mesta. Mi smo sada na početku. Mi ovde požare gasimo vodom i ovo je nešto novo za nas. Mi ne možemo da primenimo sva njihova iskustva ali sve što će koristitoi nama u našim uslovima itekako će imati primene”, kazao je Tomić.
Milan Kocić, načelnik Operativnog centra Sektora za vanredne situacije kaže da će se požari u Srbiji i dalje gasiti vodom ali da je tehnika kontrapožara samo jedan od vidova borbe sa vatrenim stihijama koje se primjenjuju širom svijeta ali za čiju primjenu su potrebni odgovarajući uslovi.
“Imate nemogućnost da požaru priđete direktno i da ga gasite direktno jer biste ugrozili veliki broj ljudi, vozila, možda ne biste stigli da pokrijete cijelipožarni front na vrijeme. U tim uslovima je sasvim prihvatljivo da se dio terena zapali i to su obično tereni koji su sa nekim gorivim materijalom koji nema neku vrijednost ili ne predstavlja veliku materijalnu štetu. Na taj način, požar kada stigne do izgorjelog dijela on ne može dalje da napreduje jer nema goriva koje bi se dalje spaljivalo i na taj našin ste zaustavili požarnu stihiju”, rekao je Kocić.
Šanon Meknamara iz Službe za šume SAD-a kaže da postoje velike sličnosti terena u Srbiji i SAD-u što omogućava primjenu njihovih iskustava borbe sa šumskim požarima na tlu Srbije.
“Ima mnogo sličnosti između naših predijela tako da, poznavajući goriva, odnosno različite oblike vegetacije i kako vatra reaguje na tu vegetaciju ključno je u određivanju kako će vatra ponašati. Mi prenosimo ta znanja srpskim kolegama i zato smo doveli i srpskog meteorologa kako bi smo pričali o lokalnim prilikama i kako bismo popunili tu razliku koja postoji između američke i srpske vegetacije”, kazala je Meknamara.
Ona je dodala da su i pripadnici Službe za šume SAD-a naučili dosta od srpskih kolega ali da ih je najviđe zadivila predanost prema svom poslu koju su ispoljili srpskivatrogasci.