Da u Bijeljini postoji rok-bluz publika, pred kojom se svira i pjeva po par sati bez prestanka, još jednom su višečasovnim nastupom potvrdili članovi beogradskog benda “Texas Flood” sinoć u pabu “Praha”.

Pred sam početak svirke pitali smo gitaristu i frontmena Nenada Zlatanovića čime je bijeljinska publika zaslužila, da u periodu kraćem od godinu i po, ima čast da tako često uživa u bluz zvucima?

Kad  uđem u bilo koji klub da li na Balkanu ili u Evropi i čujem plej listu koja ne liči na listu petnaestogodišnjaka, da ovdje svira Klepton, Kaktus a možeš da čuješ i odabrane radove Azre i nekih Eks-Yu bendova onda znaš da si na pravom mjestu i ovdje se nikada ne gleda na sat, pa tako i večeras.

Moram da budem iskren, ovakvih klubova kao što je “Praha” pab nema mnogo u Evropi, srećna je Bijeljina što postoji jedno takvo mjesto u gradu, do saradnje sa “Prahom“ je došlo spontano. Došao sam bez nekih naročitih očekivanja, i upravo ta prva svirka je pokazala da ovdje ima mnogo dobrih muzičara, da publika zna šta je pravi rok, uvijek je zadovoljstvo svirati za ljude koji hoće da slušaju živu svirku, a ono što je meni bilo najinteresantnije je da sam uz vrlo malo pjesama uspio da ih iznenadim.

Texas Flood ste formirali 2004. godine sa namjerom da svirate bluz rok pod uticajem Džimija Hendriksa i Led Cepelina, nakon toga ste objavili i vaše autorske albume prvi je bio na engleskom jeziku, namjeravate li se okrenuti inostranoj karijeri?

Trenutno smo na aktuelnoj turneji, svirali smo ovog ljeta veći broj festivala van Srbije i mnogo veći smo bend u inostranstvu nego kod nas.

Imam nešto ekskluzivno da podijelim sa čitaocima portala Bijeljina.com prije nedelju dana je stigla i zvanična ponuda, od najjače izdavačke njemačke kuće, najvjerovatnije da će naš sljedeći album na engleskom jeziku izaći pod izdavačkom kućom Ruf Rekords.

Tako da inostrana karijera postoji, ali ja nekako utopijski želim da vjerujem da je ovaj svijet jedno veliko selo, naročito otkada postoje digitalne mreže i svi ovi silini mobilni telefoni,  vjerujem da se iz bilo kog kutka na svijetu može praviti karijera, i da ljudi sa ovih prostora znaju šta je dobra muzika.

Bili ste predgrupa grupi ZZ Top-u. Pomenuli ste u jednom intervjuu da je ta grupa uticala na promjenu bluz pjevanja?

Kad sam sišao sa bine rekao sam svom tehničaru “e sad mogu da okačim gitaru o klin i da umrem”, a on mi je rekao- “ne, tek sada trebaš da počneš da sviraš”.

Saradnja  sa ZZ Top se desila sasvim slučajno, oni su prema nama bili više nego fer. Poslali smo materijal, nismo vjerovali da je tako nešto moguće, od 70 bendova iz regiona izabrali su nas.

Kada sam ih pitao zašto mi, njihov odgovor je bio da moje pjevanje ne zvuči kao pjevanje čovjeka iz istočne evrope, do samog koncerta nisu vjerovali da mi sviramo tako dobro uživo. Poznato je da se predgrupama obično ograniči snaga razglasa na 20 do 30 post, oni su onako šmekerski prišli i rekli “mi smo bend koji ima 35 godina karijere iza sebe , imamo jako puno hitova, samo vi odvalite taj razglas kako god, u tako je sve počelo,  nastavili smo da sarađujemo i kontaktiramo.

Nakon što smo Zlatanoviću zahvalili za nezaboravno veče dobrog bluza u Semberiji obratio se za kraj našim čitaocima:

Evo dok vodimo ovaj razgovor  pjeva Mik Džeger sa razglasa i ako to nije dokaz da su Bijeljina i Praha kosmopolitski orijentisani ja ne znam šta je, i siguran sam da se do septembra vidimo još jednom.

FB: Praha

IG: Praha

Bijeljina.com