Ko je od političara šta stekao za vrijeme mandata, na koji način – ako si to od plate ne može priuštiti vjerovatno će nam još godinama biti nepoznato. Za razliku od razvijenijih država politička odgovornost kod nas ne postoji, pa se mnogi političari neće pošteno ni postiditi kada ih se “uhvati” sa novom nekretninom.

Da posjetimo Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, student sa isključivo političkim radnim iskustvom, nedavno je postao vlasnik luksuznog četvorosobnog stana u Banjaluci, vrijednog oko 500.000 KM. Navodno mu je stan poklonila baka.

Zbog ovog slučaja ispitali smo koliko su sumnjivi pokloni, neprijavljivanje imovine, zaboravljanje vlasništva nad nekom nekretninom redovni primjeri kod domaćih političara.

Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparensi International BiH, rekla je da iako postoji obaveza za sve izabrane i imenovane funkcionere da podnose finansijske izvještaje, odnosno izvještaje o imovini još uvijek nemamo uspostavljen sistem gdje bi institucije koje ih prikupljaju imale nadležnost da vrše kontrolu tačnosti i da se utvrđuje nesrazmjer između prihoda ili primanja koja se prijavljuju i imovine kojom se raspolaže.

Nesrazmjer primanja i imovine

“Da ne kažemo da nema apsolutno nikakvog načina da se utvrdi šta ko posjeduje u inostranstvu. Tako da, praktično svako može da ima koliko hoće, ne mora to ni da prijavljuje i nema nikakve vrste preispitivanja u smislu da li postoji određena vrsta nesrazmjera između plate i primanja i imovinskog stanja, kao što su stil života, način života, što se recimo u brojnim drugim državama provjerava”,rekla je Korajlić.

Napomenula je da ako živite u luksuznim stanovima, vozite luksuzne automobile ili posjedujete nekretnine po rivijerama, a imate prihode koji su prosječni u toj zemlji onda bi to trebalo očigledno da bude naznaka nesrazmjera ili da ste stekli tu neku imovinu na neki drugi način.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

“Naravno svako ima pravo da ima nasljedstvo ili imovinu od ranije, od porodice, ali u svakom slučaju sticanje bilo kakve imovine bi trebalo tokom mandata da se prati, pa čak i nakon mandata”,rekla je ona.

Prema njenim riječima veća je obaveza stavljena na privatna lica i na privatna pravna lica nego na institucije države koje bi trebale da vrše kontrolu i da identifikuju bilo kakve potencijalne nepravilnosti.

“Ali mi nemamo ni taj nivo čak i političke kulture da dođemo sad do tog nivoa da kod nas bilo ko od nosilaca javnih funkcija ima potrebu da objašnjava na koji način je stekao nešto. Imamo ogroman otpor tome”,rekla je Ivana Korajlić.

Pojasnila je da je sada prvi put po zakonu sukobu interesa na državnom nivou, za funkcionere u institucijama Bosne i Hercegovine, uvedena obaveza kontrole imovinskih kartona pri čemu su postojale ogromne opstrukcije da se to uopšte usvoji.

“Nisu su htjeli da budu podvrgavani toj vrsti provjera do toga da se ostavila začkoljica u zakonu da je pitanje kako će novoosnovana komisija uopšte moći prikupljati podatke institucija koje su joj potrebne da izvrši kontrolu onoga što ste navodi imovinskim kartonima”, kaže ona.

Bizarne situacije

Vrijedni pokloni, nasljedstva u novogradnji, naglo bogaćenje, primjeri su kakvi postoje u cijelom regionu.

“Pa i u BiH smo imali bizarne situacije gdje su odjednom tu bili pokloni punice ili nekog od rodbine, osobe koja ima prosječnu penziju koja nije mogla da proizvede jedan tako skup poklon u vidu velike nekretnine ili se govori o nasljedstvu za koje se ne može utvrditi da li je stvarno. Pogotovo priča o nekoj vrsti poklona gdje zaista dovodi u pitanje minimum inteligencije ovog naroda, gdje se zna da niko ne daje poklon tek onako, posebno u vidu stanova, ili velikih količina novca”, istakla je Ivana Korajlić.

Podsjetila je da s druge strane postoji obaveza svih javnih funkcionera da ako u službi prime bilo kakav poklon vrijednosti iznad 200 KM da ga moraju prijaviti i predati u institucije.

“A ovi privatni pokloni i slično tolike vrijednosti, mislim da je nešto što je nerazumno očekivati da iko povjeruje u to. Krenemo od nas, ko bi nam dao poklon tolike vrijednosti, a da nije neka vrsta nasljedstva u porodici “,dodala je ona

Ne postoji ni minimum uspostavljene kontrole, godinama je trajao otpor za objavljivanje imovinskih kartona, a sada CIK objavljuje minimum informacija za izabrane funkcionere, pri čemu oni ne navode svu imovinu i nikom ništa.

“U nekim razvijenijim demokratijama gdje postoji politička odgovornost na kraju krajeva u situaciji gdje neko nenamjerno nešto uradi, propusti, istrpi ogroman politički pritisak i podnosi ostavku “,naglasila je ona.

Politička analitičarka Ivana Marić smatra da je sa jedne strane malo nezgodno zadirati u privatnu sferu ljudima te da to i razlog zbog kojih neki uspješni ljudi ne žele da se uključuju u politiku jer imaju imovinu morali bi sve da prikažu.

“ Kod nas važi to neko pravilo da ko god ima nešto znači – mora da je ukrao, ne smatramo da je zaradio. Naravno da je drugačija situacija sa ovima koji cijeli životni vijek provedu u politici čije plate znamo kolike su im i kada to saberemo vidimo da tu ne bude dovoljno novca za sve nekretnine koje imaju i oni i njihova porodica i supruge i djeca i partneri. Imaju mnogo više nego što mogu dokazati “,rekla je ona.

Smatra da je najbolje rješenje stari zakon, vjerovatno iz perioda Jugoslavije o dokazivanju porijekla imovine.

“Ne da mi njih proganjamo već da oni moraju dokazati kako su stekli tu imovinu, kojim novcem. I ako ne uspiju dokazati da im se ta imovina oduzme “, naglasila je ona.

Prema riječima Ivane Marić znajući kako se kreću plate funkcionera postavlja se pitanje kako uspijevaju kupiti imovine koje su toliko vrijedne, pa čak nekad dosežu i milionske iznose.

FOTO: JASMIN FAZLAGIĆ/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

“Mislim da bi moralo raditi pravosuđe puno više i da bi čak i u interesu zvaničnika bilo da se to reguliše jer na ovakav način mi sve njih smatramo lopovima, prevarantima, a kada bi se to regulisalo da mi znamo da je provjereno da su dokazali da mogu novcem koji su zaradili kupiti tu imovinu, da onda možemo razdvojiti ko je zaista prevario, a ko ne “,rekla je ona.

Navela je primjer iz Kantona Sarajevo gdje je obavezna prijava imovine što potpada pod krivičnu odgovornost gdje su zabilježeni slučajevi da su zaboravljali da imaju nešto i bili sankcionisani.

Ivana Marić je naglasila da bi prijave morale biti obavezne kao i krivična odgovornost za one koji ne prijave, a moglo bi se čak uvesti i da im se ta imovina oduzme kad su već zaboravili na nju.

“Mislim da bi to djelimično riješilo problem”,rekla je Marić.

Na pitanje postoji li država regiona u kojoj je to bolje riješeno rekla je da u nekim od država pravosuđe radi odlično svoj posao, navodeći da u Hrvatskoj nijedna vlada nije dočekala kraj mandata u punom sastavu, već su uvijek procesuirani za neku korupciju,

“Znači korupcije će uvijek biti, uvijek će biti političara koji varaju, međutim kada pravosuđe radi svoj posao, oni će pronaći kako su došli do tog novca, neće se baviti samo nekretninom, već se baviti tokom novca, na koji način su stekli novac, te neće moći ni kupovati te imovine kada ih uhvate prije toga”,dodala je Ivana Marić.

Izvor: Srpska info