U crkvama se na bogosluženjima podsjeća na posljednje zemaljske dane Gospoda Isusa Hrista.
Za Srpsku pravoslavnu crkvu i njene vjernike danas počinje Strasna nedelja, poslednja, sedma nedjelja časnog posta, koja prethodi Vaskrsu.
Tokom ove nedjelje nekada su vladale rigorozne zabrane koje su i te kako poštovane. Strogo se pridržavalo posta, zabranjeno je pranje veša, veselje, pijanstvo, čak i odnosi između supružnika, jer se vjerovalo da će deca začeta u tom periodu dobiti “fras”.
U crkvama se na bogosluženjima podsjeća na posljednje zemaljske dane Gospoda Isusa Hrista – njegovu izdaju, hapšenje i stradanje na krstu. Ova nedjelja se zove strasna, jer na staroslovenskom riječ strast znači stradanje, trpljenje i bol.
Na Veliki ponedjeljak crkva podsjeća na starozavetnog Josifa koga su braća prodala za 20 srebrenika, ali se on spasao i kasnije vladao Egiptom.
Prema crkvenom predanju, naziv velika, ova sedmica je dobila zbog toga što je u ovoj nedjelji, Isus Hristos učinio velika djela. Isus je uništio smrt, pobijedio grijeh i skinuo prokletstvo sa ljudskog roda, čime mu je otvorio put ka raju.
Interesantno je da se, prema narodnom predanju u ovoj nedjelji, supružnici suzdržavaju od bračnih obaveza. Na Kosmetu postoji naziv i strašna nedjelja, jer se farbaju uskršnja jaja od kojih se prvo zove strašnik koje može da odagna strah i razbije gradonosne oblake.
Na Veliki utorak Pravoslavna crkva pokazuje Bogočoveka Isusa Hrista koji je, kao sveznajući, još u subotu kada je vaskrsao Lazara iz Vitanije, znao da su ga jevrejske starješine osudile na smrt.
Naziv “zavalita” nedjelja potiče iz jugoistočne Srbije. Na ovaj dan se strogo postilo, što je značilo da se jednom u toku dana okusi nešto sasvim malo poput vode ili kafe. Ove nedjelje je i stoka bila izložena postu. Karakteristično za ove dane je i to što se više ne čuje pjesma kao u cvetnoj nedelji niti se igraju kola. Razlog je Isusovo stradanje, koje će se desiti na Veliki petak. U ovim danima, se iz istog razloga, ljudi posebno posvećuju dobrim djelima.
Na Veliku srijedu se spominje izdajstvo Jude Iskariotskog. Tog dana, u spomen žene koja je izlila miro na noge Hristove, u crkvama se vrši jedna od sedam svetih tajni, osvećenje jeleja. Tokom svete tajne jeleosvećenja vjernici se pomazuju osvećenim uljem kao lijekom za tjelesno i duševno zdravlje.
Ovo je posljednji, puni, radni dan u nedjelji. Bilo je zabranjeno da žene šiju, baš kao i u cvetnoj nedjelji. U Negotinskoj krajni čupao se burijan (biljka) za koji se vjerovalo da ima magijsku moć i da štiti od vještica.
Ova biljka je pored magijske, našla primenu i u narodoj medicini. Ponegdje se i na veliku srijedu, farbaju uskršnja jaja. U kućama koje su u žalosti, jaja se boje u crno i nazivaju se kaluđeri.
Na Veliki četvrtak služi se liturgija svetog Vasilija Velikog. Na ovaj dan Isus Hrist je ustanovio svetu tajnu pričešća u obliku hljeba i vina koje su u stvari nevidljivo krv i tijelo Gospodnje. Jedino ovog dana u godini na svetoj liturgiji se pripremaju čestice za pričešćivanje bolesnika i onih koji su iz nekog razloga spriječeni da dođu u hram. Uveče se služi bdenije sa čitanjem dvanaest jevanđelja Hristovog stradanja.
Ovaj dan je u potpunosti posvećen ratarstvu. Svi radovi su zabranjeni osim sijanja bostana. Vjerovalo se da će lubenice, ako se posiju na ovaj dan, biti napredne. Na ovaj dan, žene su odlazile na rijeku gdje su palile svijeće, koje su pričvršćivale na malim daskama, i puštale ih niz vodu. Ovaj ritual posvećen je dušama mrtvih. Taj dan je bio vezan i za djevojačka gatanja.
Veliki petak je najžalosniji dan za hrišćane jer je Isus Hrist bio osuđen i raspet na krstu. Tog dana nema liturgije. U vrijeme smrti Sina božjeg zemlja se potresla, a sunce pomračilo. Zavjesa u jerusalimskom hramu se pocepala na dva dijela. Čak su i neprijatelji u strahu izrekli: “Zaista, ovo biješe Sin božji”.
Umjesto zvona koja su umukla još prošle večeri, u crkvama se, sve do nedjelje, čuje zvuk klepala. Veliki petak se još naziva i “petak stradanja”, a podrazumijeva najstrožiji post. Na ovaj dan, i danas, farbamo uskršnja jaja, ali postoji i niz običajnih radnji.
U nekim krajevima, na ovaj dan, se ide u lov na rakove, dok se negde love zečevi za čiju se krv smatra da ima djelotvornu moć kod nerotkinja. U banatskim selima bio je običaj da se u crkvama čuva Hristov grob. Uglavnom su to radili muškarci koji su završili vojsku, a smjenjivali su se sve do Uskrsa.
Na Veliku subotu, posljednjeg dana Velikog posta, jutrenje je zapravo opijelo Hristovo koje se negdje služi i prethodne noći. Hrist, kako uči Pravoslavna crkva, leži u grobu, dok je dušom u adu. U ranim popodnevnim satima, u okviru večernje, služi se sveta liturgija svetog Vasilija Velikog.
Popodne na Veliku subotu u jerusalimskom hramu Svetog groba Gospodnjeg vijekovima se već dešava čudo – pojava “blagodatnog ognja”. U hramu, u kome su pogašene sve svijeće i kandila, na čudesan način dolazi do paljenja ognja, koji jerusalimski patrijarh prima i potom ga prenosi na narod. Posljednjih godina ovaj oganj se specijalnim avionima prenosi u Atinu i Moskvu.
I na ovaj dan se ponegdje farbaju jaja. Inače, velika subota se u okolini Leskovca, naziva još i dugačka subota, jer opominje na duge Isusove muke na raspijeću. U Bosanskoj krajini i Hercegovini, ovaj dan, na koji se jaja farbaju u crveno, se naziva još i crvena subota. Razlog leži u vjerovanju, da su jaja, u trenutku Isusovog vaskrsnuća, postala crvena. Zato se ova boja najviše i koristi pri oslikavanju.
Na veliku subotu se mijesi uskršnjak, obredni kolač, koji se kiti bosiljkom i utisnutim slovom. Ovaj kolač je ukrašavan i jajima od kojih se jedno bijelo stavlja u sredinu, a njima se, na Uskrs, djeca međusobno daruju.
Vaskrs se smatra najvećim od svih praznika. Prema jevanđelju, isus je izdahnuo na Veliki petak, razapet na krstu. Sa krsta u grobnicu prenijeli su ga njegovi tajni učenici Josif i Nikodim, koji su izmolili dozvolu od Pilata.
Na Vaskrsu počiva i sva osnova hrišćanske vjere i nada svih živih u vaskrsnuće. Uskrs je trodnevna svetkovina, koja pored nedjelje obuhvata ponedjeljak i utorak. Na sam dan ovog “praznika nad praznicima”, običaj je da svoje prijatelje i porodicu pozdravite sa “Hristos vaskrse”, na šta vam oni odgovaraju “Vaistinu vaskrse”.
Izvor: Mondo / Foto: Stefan Stojanović