Pravoslavni vjernici danas slave Svetog Trifuna, dan koji mnoge porodice u Srbiji obilježavaju kao krsnu slavu. Proslavlja se kao “Dan ljubavi i vina”, a obilježava se i kao pretprazništvo Sretenja koje je 15. februara.
Kako legenda kaže, Sveti Trifun imao je iscjeliteljske moći. Postao je poznat nakon što je iscijelio princezu Gordijanu, ćerku rimskog cara Gordija.
Princeza Gordijana se teško mentalno razboljela i mnogi ljekari su pokušavali da je izliječe, ali bez uspjeha. Kada se demon oglasio iz princeze, saopštio je da niko drugi neće moći da ga otjera sem čovjek po imenu Trifun. Car je odmah odlučio da pretraži cijelo carstvo i dovede sve ljude imena koje je demon izgovorio. Mnogi su pokušali, ali samo jedan je uspio.
Car Gordije je bogato nagradio Trifuna, ali njegova odluka je bila da se vrati svom starom skromnom životu i gajenju gusaka, a bogatstvo je podijelio sirotinji.
Nakon dolaska cara Dekije na rimski presto, ponovo su počeli progoni hrišćana. Kako nije htio da se odrekne Hrista, Sveti Trifun je doživio stravično mučenje na kraju kojeg mu je odrubljena glava. Sahranjen je u Kampsadi, svom rodnom mjestu, nakon čega su njegove mošti prebačene u Carigrad odakle je njegova glava donijeta u Kotor, u Crkvu Sv. Trifuna, gdje se i danas nalazi.
Sveti Trifun je slava vinogradara. Na njegov dan običaj je da vinogradari orežu barem jedan čokot vinove loze, nakon čega ga polivaju vinom. Vjerovanje je da će tako vinograd bogatije rađati.
U narodu postoje brojna vjerovanja vezana za Svetog Trifuna. Kažu da će, ako tog dana pada kiša, voće i usjevi dobro roditi, a ako dan bude vedar, godina će biti sušna i neplodna.
Srbi vjeruju da ovim danom stiže i proljeće, bude se biljke i životinje i najuzvišeniji ljudski osjećaj – ljubav, gdje ima ulogu čuvara bračne ljubavi i vjernosti.
Takođe ga smatraju čuvarom usjeva, voćnjaka i vinograda, te mu se mole za njihovo očuvanje i dobar prinos. Šumadijska sela slave ga kao zavetni dan, smatrajući da on štiti sela od grada i poplave.
Izvor: B92