Srpska pravoslavna crkva danas obilježava Duhovske zadušnice, poznate i kao ljetnje zadušnice, dan posvećen upokojenim precima. Običaj je da se ode u crkvu i na groblje i upale svijeće za preminule članove porodice. Uz paljenje svijeća, trebalo bi izgovoriti molitvu za spas duše pokojnika.
Molitva za pokojnike, posebno kad je izgovorena na bilo koja od četiri opšta zadušna dana tokom godine, veoma je potrebna i predstavlja izuzetno dobročinstvo za njih. U crkvenoj godini postoje četiri opšta zadušna dana: Zadušnice pred Vaskršnji post (uoči početka Velikog posta), Duhovske zadušnice (uoči praznika Svete Trojice), Miholjske zadušnice (uoči Miholjdana) i Mitrovske zadušnice (uoči Mitrovdana). U crkvama se obilježavaju Svetom liturgijom i parastosom, na kome sveštenik vinom preliva žito, a posle službe se obilaze groblja.
Na groblje bi trebalo odnijeti svijeće, kuvano žito i crno vino, a sveštenici obavljaju pojedinačne parastose i čitaju molitve za preminule. Vjeruje se da je svijeća upaljena na bilo koji od četiri opšta zadušna dana vrijednija od svih svijeća koje palimo tokom godine.
U crkvi se na Zadušnice pominju i riječi Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova četvrtog vijeka hrišćanske propovedi:
“Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklijevajte da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih.”
Da li su neophodne naše molitve za preminule? Jesu, zato što za njih predstavljaju veliko dobročinstvo. Kako navode pravoslavni izvori, poslije smrti postoje dvije vječnosti – vječno blaženstvo pravednika i večno mučenje grešnika. Poznato je i to da na zemlji nema čovjeka koji je živio, a da nije zgriješio. Tako da je tačna tvrdnja da se u grijehovima rađamo, u grijehovima provodimo život, u grijehovima i završavamo svoje zemaljsko postojanje. Ali da li svi oni koji griješe prinose potpuno i iskreno kajanje prije smrti?
FOTO: FENA/BRANKA SOLDO
Ponekad smrt zadesi čovjeka koji se nalazi u stanju tako teške bolesti kad gubi sjećanje i kad je njegova duša sasvim onemoćala. U takvom stanju čovjek ne može da se sjeti svih svojih pogrešnih postupaka i da se pokaje za njih, i umire s grijehovima, piše Žena Blic.
Često smrt čovjeka pogodi iznenada i on, ne prinevši nikakvo pokajanje, takođe odlazi s grijehovima, pa sam sebi više ni na koji način ne može da pomogne. Čovjek može da promijeni svoju sudbinu samo dok je živ čineći dobra djela i moleći se Gospodu za svoje spasenje. Upravo u takvim slučajevima je molitva za pokojnike veoma potrebna i predstavlja izuzetno dobročinstvo za njih.
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
“Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život vječni, i sve upokojene u pobožnosti i vjeri, i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično, što sagrešiše rječju, ili djelom, ili mišlju.
I useli ih u mjesta svjetla, u mjesta svežine, u mjesta odmora, odakle odbeže svaka muka, žalost i uzdisanje, gdje gledanje lica tvoga veseli sve od veka svete tvoje.
Daruj im carstvo tvoje i učešće u neiskazanim i vječnim tvojim dobrima, i naslađivanje u tvom beskonačnom i blaženom životu. Jer si ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu tvojih, Hriste, Bože naš, i tebi slavu uznosimo sa bespočetnim tvojim ocem i presvetim, i blagim, i životvornim tvojim duhom, sada i uvijek i u vjekove vjekova.
“Amin”