Čuvena bijeljinska raskrsnica  “Kod duda”, koja povezuje Ulicu Stefana Dečanskog, u narodu poznatiju kao “Koridor”, sa Sremskom, Ulicom neznanih junaka i  Ulicom Ive Andrića nadaleko je poznato bijeljinsko odredište. Nekada je to bilo i poznato sastajalište mladih, tu su se rađale prve ljubavi, trajna prijateljstvaiI poznanstva. Dugi niz godina autobusi na međugradskim linijama  zaustavljali su se “Kod duda”, da bi izašli oni koji su doputovali u Bijeljini, bilo da putuju iz pravca Brčkog i Banjaluke, odnosno u pravca Beograda.

   

Kao orjentir i mjesto susretanja koristila se raskrsnica “Kod duda”. I novija istorija srpskog naroda, kako onog iz Kninske krajine, tako i izbjeglica iz Slavonije, ispisivana je na bijeljinskom “koridoru”, nedaleko od duda, pa dalje ka staroj Željezničkoj stanici. Desetine hiljada ljudi, bježeći od rata i stradanja, prolazilo je pored  bijeljinskog duda.

Dragan Stevanović (69) penzionisani instruktor vožnje, koji je pune četiri decenije obučavao kandidate za vožnju, svoje djetinjstvo, mladost, a  sada i penzijske dane, provodio je i provodi na svom porodičnom imanju, uz samu raskrsnicu “Kod duda”. Dragan kaže da su od 1967. godine tu živjeli njegovi roditelji, a sada tu živi njegova porodica.

“ Roditelji su kupili plac i izgradili kuću. Iza nas, prema sadašnjem “Intergaju” bile su njive. U vrijeme lovačke sezone otac, kasnije uz njega i ja, išli smo u  lov na zeca i fazana po tim zadružnim njivama, prema “Intergaju” i Koviljušama. Sada su tamo velika stambena naselja. Sjećam se iz djetinjstva, na placu do našeg, živio je jedan stari komšija Hamdija Tihić. Bio je gluvonijem, ali smo uspijevali da se s njim sporazumijevamo. Radio je na “malti” kod duda kao maltadžija, regulišući i naplaćujući  ulazak u grad svima onima koji su zaprežnim kolima vozili svoju robu”.

Dragan nam je ispričao zanimljivu životnu priču, vezanu za bijeljinski “dud”.

“ Negdje 1971. godine, kada sam krenuo na zanat, igrano je polufinale Kupa šampiona, Crvena zvezda protiv Panatenaikosa. U međuvremenu je u “Večernjim novostima” pokrenuta nagradna igra, četiri sedmodnevna putovanja u London, na Finale kupa šampiona na Vembliju. U novinama je objavljena fotografija sa utakmice na kojoj je trebalo dopuniti odnosno odrediti, prema položaju igrača, prema pokretu i pogledu, gdje se na terenu nalazi lopta. Donesem novine kući i pitam majku, da mi pomogne i da  ona odredi gdje je lopta, jer želim, kako sam joj rekao, da idem u London. Ona mi kaže: “Idi ludače, uči školu, kakav te London spopao”. U prijavi za nagradnu igru popunio sam Ulicu Veljka Lukića, kako se tada zvala ova ulica, u zagradi “Kod duda”. Vuklo me nešto da to napišem. U uzvratnoj utakmici Zvezda je izgubila, tako da je Panatenaikos putovao u London. Kupim tih dana novine u centru grada i prvo što sam pročitao: “Dragan Stevanović… kod duda”. Jeste, života mi moga. Kažem drugu Risti Miljanoviću, evo, dobio sam putovanje za London. Roditelji su bili protiv mog odlaska na Vembli, jer, upravo tih dana dogodila se strašna avionska nesreća, tako da je i direktor škole,Mile Tomić morao da  interveniše i da ih ubjeđuje kako bi mi dozvolili da odem u London. Sedam dana sam proveo u Londonu, zahvaljujući mom dudu. Gledao sam finale u kojem su nastupili Ajaks i Panatenaikos. Ajaks, čiji je kapiten bio Velibor Vasović, sa generacijom u kojoj je nastupao Krojf, Neskens, Han, Rep i drugi. Pobijedili su Grke sa 2:0. Bio sam u Londonu sa dvojicom  dobitnika tog putovanja iz Hrvatske i jednim iz Srbije.

Često spominjem moj dud, upravo zbog te nagradne igre, jer je to za mene, tada maloljetnog srednjoškolca, bio nesvakidašnji događaj”.

Dragan se još uvijek sjeća i čuvenih vašara na lokalitetu sadašnje Osnovne škole “Knez Ivo od Semberije”, gdje je nekada bila stočna pijaca i vašar. Što se vašara tiče, i danas pamti vašarske dogodovštine i graju koju su podizali organizatori tombole, uzvikujući  do ranih jutarnjih sati: “Šareni ekran, u boji, radi”. Cijelu noć se nije moglo zaspati od vašarske grmljavine i buke, ali, bilo je to neko lijepo i sretno vrijeme.

Bijeljina.com