Ponuda prasadi pred predstojeće novogodišnje i božićne praznike u Republici Srpskoj, tvrde proizvođači svinja, nikada nije bila manja, a cijena nikad viša, zbog čega predviđaju da brojne porodice zasigurno neće uspjeti da obezbijede tradicionalnu pečenicu.

Praseće pečenje neizostavni je dio trpeze za Božić, ali i glavno jelo na mnogobrojnim slavama koje tek predstoje što ovih dana povećava potražnju za svinjama čiji je fond desetkovan zbog pojave afričke kuge.

“Prasića na tržištu jednostavno nema. Upravo me zvao poznanik iz Bijeljine tražeći da mu ostavim tri praseta za Božić, da će doći lično po njih. Kažem mu da to ne radi jer je Bijeljina od Gradiške udaljena nekoliko stotina kilometara, koliko će ga ta pečenica koštati s obzirom na trošak goriva. Čovjek kaže šta se čudim, tamo prasadi nema ni za lijeka. Cijena više i nije toliko bitna, ljudi prosto žele pečenicu”, ovako za “Glas” počinje priču predsjednik Udruženja uzgajivača svinja RS Miljo Maljčić.

Dodaje i da je cijena nezapamćeno visoka za ovo doba godine.

“I lani je cijena prasadi u Srpskoj bila visoka. U posljednjoj sedmici decembra kretala se oko deset KM po kilogramu, a ove godine evo već sada prasići koštaju između devet i deset KM. U danima pred Božić premašiće zasigurno 12 KM po kilogramu žive vage. Trenutno nemamo dovoljno prasadi ni za pečenjare, koje unaprijed ugovaraju veće količine, a oni koji kupuju za sebe teško će doći do svinje”, istakao je Maljčić.

Da stvar bude gora, navodi on, nakupci se pretjerano ne mogu osloniti ni na uvoz, koji je iz Srbije i Hrvatske zabranjen zbog afričke kuge, a cijene u Evropskoj uniji veće su nego u BiH.

“Najgore od svega jeste to što se ne nameće nikakvo rješenje za situaciju u kojoj se nalazimo. Zbog afričke kuge eutanazirano je više od 50.000 svinja, ali mi smo u gubitku za najmanje 150.000 životinja ako se uzme u obzir da je proizvodni točak na farmama stao. Tamo gdje se bolest pojavila farmeri već četiri mjeseca ništa ne proizvode, a i preskup je ulaz prasadi u tov, jer niko nema novca da puni tovilišta. Ako je 300 KM prase, koliko bi onda trebalo da bude tovljenik kad se prodaje. Ko ima novca da to kupi”, pita se Maljčić, koji tvrdi da je ova grana proizvodnje ušla u začarani krug iz kojeg se ne nazire izlaz. 

Predsjednik Udruženja poljoprivrednika “Sela Semberije i Majevice” Savo Bakajlić kaže da domaća svinja u tom dijelu Srpske postaje prava rijetkost.

“Svinjski fond u Semberiji je uništen i kod nas prasića gotovo da uopšte nema. U selima prema Zvorniku gdje kuge nije bilo, ima nešto prasadi, ali to je zanemarivo i već razgrabljeno. Cijene su rekordne, deset KM po kilogramu žive vage. Ljudi kupuju jagnjad koja su isto preskupa”, priča on.   

Da vlada jagma i za jaganjcima za “Glas” je potvrdio predsjednik Udruženja uzgajivača ovaca i koza RS Milan Ćirić.

“Potražnja je cijele godine velika, jer je svuda u svijetu smanjena proizvodnja i životinja manjka. Jagnje po kilogramu žive vage košta od 8,50 do devet KM i nemamo dovoljno za potrebe našeg tržišta. Manjak će se nadoknaditi iz uvoza gdje se takođe bilježi poskupljenje”, priča Ćirić. 

I u banjalučkoj pečenjari “Carstvo” kažu da situacija na tržištu nikada nije bila teža.

“Uspjeli smo nekako da obezbijedimo dovoljan broj prasadi koje smo već rezervisali, tako da ćemo 99 odsto imati dovoljno pečenja za sve predstojeće slave i praznike, samo što ne znamo koliko će ono koštati jer cijene prasića svakodnevno divljaju”, rekli su za “Glas” u ovoj pečenjari.

Računica

Mišo Maljčić kaže da, bez obzira što su jagnjad jeftinija po kilogramu žive vage, računica ide u prilog prasećem pečenju.

“Od praseta teškog 30 kilograma žive vage dobije se 15 kilograma pečenja, a od jagnjeta te težine tek desetak kilograma pečenog mesa, tako da jagnjetina ipak dođe skuplja”, ističe Maljčić.

Izvor: Glas srpske / Autor: Anita Janković Rečević