Izvoz žitarica iz BiH u proteklih šest mjeseci više je nego skroman, dok je istovremeno plasman mlinarskih proizvoda, koji se uglavnom prerađuju od uvoznih sirovina, u zamahu, jer, kako tvrde mlinari, kupci u inostranstvu prepoznaju kvalitet i sve više traže njihovu robu.

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, od januara do kraja juna ove godine iz BiH je izvezeno 3,68 miliona kilograma žitarica u vrijednosti od 2,91 milion KM, što je osjetno manje u odnosu na isti period prošle godine, kada su u inostranstvo plasirano 15,62 miliona kilograma žitarica vrijednih 7,42 miliona maraka.

S druge strane izvoz proizvoda mlinarske industrije, poput slada, skroba, inulina i pšeničnog glutena, bilježi rast. U prvoj polovini ove godine izvezeno je 23,78 miliona kilograma ove robe ukupne vrijednosti 17,77 miliona KM, što je znatno više u odnosu na isti period 2024. godine, kada su ukupno izvezena 19,82 miliona kilograma u vrijednosti od 14,13 miliona KM.

Podaci UIO pokazuju da je ove godine u BiH stiglo 216,208 miliona kilograma žitarica u vrijednosti od 127,429 miliona KM, najviše iz Srbije, Mađarske i Hrvatske, dok je izvoz uglavnom bio usmjeren ka Italiji, Hrvatskoj i Srbiji. U istom periodu godinu ranije stiglo je 237,70 miliona kilograma pšenice “teške” 120,94 miliona KM.

Kada je riječ o proizvodima mlinarske industrije, najviše je uvezeno iz Srbije, Hrvatske i Austrije, dok su domaći mlinarski proizvodi najčešće završavali na tržištima Turske, Crne Gore i Sjeverne Makedonije.

Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača u RS Stojan Marinković istakao je za “Glas” da poljoprivrednici već godinama upozoravaju na prekomjeran uvoz i niske cijene domaće pšenice, koja se sve teže prodaje na tržištu.

“Konstantan uvoz ugrožava našu proizvodnju otkad je na snazi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i CEFTA. To je urađeno na našu štetu i mi već godinama trpimo posljedice. Dok druge zemlje štite svoje proizvođače odmah pojavom tržišnog viška, mi se držimo procedura i čekamo. Umjesto toga trebalo bi da prepisujemo modele zaštite domaće proizvodnje, jer nemamo dovoljno ni žitarica ni drugih osnovnih poljoprivrednih proizvoda”, naglašava Marinković.

On dodaje da bi uvođenje prelevmana, makar sezonskih, u velikoj mjeri pomoglo domaćim ratarima, kao i premije i druge mjere podrške, jer u suprotnom proizvođači gube i volju i interesovanje za širenje proizvodnje.

S druge strane, iz mlinarske industrije stižu potpuno drugačije slike. Komercijalista u bijeljinskom preduzeću “Stojanović i sin” Tanja Stojanović kaže da već godinama imaju sigurne kupce u inostranstvu, koji cijene kvalitet njihovih proizvoda.

“Najviše brašna plasiramo u Sjevernu Makedoniju, Albaniju, Crnu Goru i Hrvatsku. I pored svjetskih turbulencija saradnju sa stranim partnerima nismo gubili. Za domaće tržište proizvodimo i stočnu hranu, ali sirovinu uglavnom uvozimo iz Mađarske, dok manje količine nabavljamo od domaćih proizvođača”, istakla je Stojanovićeva.

Slična iskustva dijele i u kompaniji “Mlin Majić” iz Odžaka. Voditelj prodaje Milorad Gvozdenović kaže da se interesovanje inostranih kupaca ne smanjuje.

“Pitanja iz inostranstva stižu gotovo svakodnevno. Najviše robe izvozimo u Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju, a planiramo i izvoz u Tursku. Potražnja je najveća za kvalitetnim brašnom, posebno namjenskim, poput oštrog TIP 400. Upravo zbog toga uvozimo pšenicu iz Mađarske, jer domaće količine ne zadovoljavaju potrebe, ni po kvalitetu i ni po količini”, naglašava on.

Ipak, dodaje, da im je, uprkos velikom izvozu, domaće tržište i dalje prioritet.

Otkupna cijena

Milorad Gvozdenović ističe da kompanija “Mlin Majić” u posljednje tri godine ima i sopstvenu, takozvanu primarnu proizvodnju, ali aktivno otkupljuje i domaću pšenicu od svojih kooperanata.

“Ova godina će, po svemu sudeći, biti rekordna. Dogovorili smo se o otkupu između 9.000 i 10.000 tona domaće pšenice, koju će nam isporučiti kooperanti sa područja Odžaka, Modriče, Šamca i Orašja”, rekao je on.

Kada je riječ o otkupnoj cijeni, pšenica se klasifikuje po kvalitetu pa tako za premijum klasu plaćaju 49 feninga po kilogramu, za prvu klasu 40 feninga, drugu 37, a treću klasu 34 feninga po kilogramu.

Izvor: Glassrpske