Bila je to velika katastrofa za sve nas u Brodcu. Voda je bila preplavila čitavo selo, a jedan dio sela je potpuno bio pod vodom, priča danas, deset godina kasnije, Radomir Perić, mještanin i aktivista u Mjesnoj zajednici Brodac.

“Vodeni talas kod Doma kulture dostigao je tada visinu od dva metra. Ovaj dio, gdje se sada nalazimo, takođe je bio preplavljen. Najveća šteta je u tome što niko nije procijenio da se ovdje radi o kapitalnom zemljištu. Još je Austro – Ugarska podigla nasip na Savi, tako da se i dan – danas čudimo, da je voda uopšte došla do našeg sela, odnosno u samo naselje. To je najveći problem.

Svako je to “prebolovao” na svoj način

Oporavili smo se, ali je sve išlo dosta teško i sporo. Bilo je neke pomoći u vaučerima, ali je i u tome bilo nepravilnosti. Ne znam, koliko danas o tome smije da se priča. Išlo je i tada puno toga stranački. Ta godina je bila izborna, tako da su neki ljudi iskoristili i tu mogiućnost da nešto ušićare. Nisam tada dobio ništa.

Morao sam se za pomoć obraćati pismenim putem u Sarajevo, da bih dobio nekih oko 800 KM. To je bila donacija, ukoliko me sjećanje služi, od Ujedinjenih Arapskih Emirata. Problema je bilo i oko raspodjele pomoći Crvenog krsta. Uglavnom, ne bih poželio da se bilo kome ikada više dogodi onakva poplava. To je bila katastrofa u kojoj smo izgubili dobar dio stočnog fonda, oštećene su kuće i pomoćni objekti, zatrovano zemljište. Trebalo je vremena da bi se i zemljište vratilo u neko prirodnije stanje. Što se ljudi tiče, svako je to prebolovao na svoj način”, kaže Radomir Perić.

Kada su se dvije vode sastavile

Dragan Simić (62) iz Velina Sela kaže, da smo nekako brzo zaboravili poplave iz 2014. godine, kao da ih nikada nije ni bilo.

“Bila je to katastrofa. Kod nas je sve krenulo osamnaestog maja te godine. Vidio sam da ide velika voda. Jedna nas voda, ako ide od Save ili samo od Drine, ne može poplaviti. Međutim, kada su se dvije vode sastavile, onda je krenulo po zlu. Bilo je kuća koje su ostale na suvom, a mnoge kuće su u prvi mah poplavljene. Voda je stizala do prozora. Izmjerili smo njivo od 132 centimetra. Mnogima je voda brzo ušla u kuću. Imamo njivu koja se zove Brdo. Otjeram dva traktora u tu njivu, kad ono, moram ih vraćati nazad. Talas počinje prelaziti ptreko točkova. Panika je mnoge hvatala, ne znaju šta da rade. Mnogima su se krmače podavile u vodi, ovce, perad”.

Na pruzi je bio spas i za ljude i za stoku

Ilija Matić (60) nam pokazuje kuću u kojoj živi.

“Šteta na mojoj kući je bila oko 8.000 KM, tako su evidentirali, a dobio sam tada 200 KM, još 805 KM od Crvenog krsta i veš – mašinu.To je bilo sve od pomoći. Međutim, oporavljamo se još uvijek. Sjećam se, kada se voda povukla, sve je ovdje ličilo na apokalipsu. Dvorišta bila puna krša, naplavina od polomljenog drveća, plastičnog i drugog otpada. Padalo se u nesvijest od tog nepodnošljivog smrada. Bio sam na čardaku, a dole ispod mene puna avlija sitnih drva. Kad se voda povukla ne metar visine, ode s vodom i onaj krš, ona drva.

Tamo gdje nije bilo ograde, lakše se sve to povlačilo i odlazilo dalje od naših kuća. Na pruzi je za mnoge od nas bio spas. Krmače su se prasile na pruzi. Bilo je puno stoke na pruzi. Tu smo izvukli većinu traktora i prikolica. Spavali smo pod prikolicama. Puno toga smo predeverali, ali smo bili mlađi za deset godina”, kaže, uz osmijeh, Ilija Matić.

Bijeljina.com