Isus Hrist je izgovorio sedam rečenica na Krstu.

“Htjeli ste znati značenje onih sedam riječi, što ih je Gospod izrekao sa Krsta. Zar nisu jasne?”, kaže vladika Nikolaj i nastavlja:

Prva rečenica: Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine.

Ovim riječima Gospod je prvo pokazao milost Svoju prema ubicama Svojim, čija Ga zloba nije ostavljala ni u krsnim mukama. A drugo, proglasio je sa vrha Golgotske stijene jednu dokazanu, ali nikada utuvljenu istinu – da zlotvori nikad ne znaju šta čine. Ubijajući pravednika u stvari sebe ubijaju, dok pravednika proslavljaju. Gazeći Božji zakon oni ne vide žrvanj, koji se nevidljivo spušta na njih da ih samelje. Rugajući se Bogu, oni ne vide kako se njihova lica pretvaraju u skotske njuške. Opijeni zlom oni nikad ne znaju šta čine.

Druga rečenica: Zaista ti kažem – danas ćeš biti sa mnom u Raju.

Ova riječ upućena je pokajanom razbojniku na krstu. Milost je Božja neiskazano velika. Gospod vrši Svoju misiju i na krstu. Do posljednjeg daha On spasava one koji pokažu i najmanje volje da se spasu.

Treća rečenica: Ženo, eto ti sina.

Tako reče Gospod Svojoj Svetoj Materi, koja stajaše pod krstom duše raspete. A Jovanu apostolu reče: eto ti majke. Ove riječi pokazuju sinovsku brigu, koju svako duguje roditeljima. Gle, Onaj koji je dao ljudima zapovijest: Poštuj oca svojega i mater svoju, sam ispunjava Svoju zapovijest do posljednjeg časa.

Četvrta rečenica: Bože, Bože moj, zašto si me ostavio?

Ove riječi iskazuju koliko nemoć prirode ljudske, toliko i vidovitost. Jer čovjek strada. Ali, ima tu jedna tajna ispod bola čovječjega. Gle, jedino ove riječi mogle su da razbiju jeres, koja je u docnijim vremenima potresala crkvu, a koja je nepravilno učila, da je Božanstvo stradalo na krstu. Međutim večni Sin Božji zato se i ovaplotio kao čovjek, da bi kao čovjek telom i dušom mogao u datom trenutku postradati za ljude i umrijeti za ljude. Jer da je Božanstvo u Hristu stradalo, znači da je Božanstvo u Hristu i umrlo. A to se ne da nikako ni zamisliti. Udubite se što jače u ove velike i strašne riječi: Bože, Bože moj, zašto si me ostavio?

Peta rečenica: Žedan sam.

Krv Mu se izlila. Otuda žeđ. Sunce sa zapada već Ga je udaralo u lice, i udruženo sa drugim mukama peklo Ga strašno. Prirodno da je žedan. No, o Gospode, da li si zaista žedan vode ili ljubavi? Da li si žedan kao čovek ili kao Bog, ili i jedno i drugo? Evo legionar rimski dodaje Ti sunđer umočen u sirće. Jedna kaplja milosti, koju si osetio od ljudi za tri sata visenja na Krstu! To rimski vojnik ublažava grijeh Pilatov, greh rimskoga carstva prema Tebi, ma i sirćetom. Zato ćeš ti razoriti rimsko carstvo, ali ćeš na njegovo mjesto novo sazidati.

Šesta rečenica: Oče, u ruke Tvoje predajem duh Moj.

To Sin predaje duh Svoj u ruke Ocu Svome. Da se zna, da je od Oca došao, a ne samovlasno, kako su Ga Jevreji optuživali. No još su ove reči izgovorene i zato, da bi čuli i razumeli budisti, pitagorejci, okultisti i svi oni filosofi koji basnoslove o seljenju duša umrlih ljudi u druge ljude, ili u životinje, ili u biljke, ili u zvijezde i minerale. Odbacite sve ove fantazije pa pogledajte, kuda odlazi duh umrlog pravednika: Oče, u ruke Tvoje predajem duh Moj!

Sedma rečenica: Svrši se.

To ne znači “svrši se život.” Ne, nego svrši se misija iskupljenja i spasenja roda ljudskog. Svrši se, i zapečati se krvlju i smrću na zemlji, božansko djelo jedinog istinitog Mesije ljudi. Svrši se muka, a život tek nastaje. Svrši se tragedija, ali ne i drama. Na redu je posljednji, veličanstveni čin: pobjeda smrti, vaskrs, slava”, objasnio je vladika Nikolaj.

Izvor: Stil.kurir.rs