Prošlo je godinu dana od masakra u beogradskoj Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, kada je K.K., tada trinaestogodišnji đak, hladnokrvno očevim oružjem ubio devet učenika i čuvara škole koju je pohađao, pa se bez borbe predao policiji.

Ovaj jezivi zločin u školi počinio je, kako su ga svjetski mediji nazvali, najmlađi masovni ubica u istoriji, ne samo u Srbiji, nego i u cijelom svijetu. Tragedija za koju smo mislili da se ne može desiti u našem komšiluku sve je šokirala, region je zanijemio, a dan nakon tog 3. maja i masakra u “Ribnikaru”, Srbiju, ali i region potreslo je još jedno masovno ubistvo, kada je u okolini Mladenovca tada 20-godišnji mladić Uroš B. automatskom puškom ubio devet mladih ljudi, a 13 osoba teško ranio.

U jezivim zločinima za dva dana ubijeno je 19 mladih ljudi, a Srbija i region teško da će se oporaviti od ovih pucnjeva u mladost. 

K.K. je u beogradskoj Klinici za neuropsihijatriju, na Odjeljenju za djecu i mlade, pod neprekidnim policijskim nadzorom, a protiv njegovih roditelja podignute su optužnice i u toku je suđenje.

Suđenje Urošu B. bi trebalo da počne 23. maja.

Slavica Đukić Dejanović, ministarka prosvjete Srbije, rekla je da će 3. maja u Beogradu programom pod nazivom “Buđenje” biti obilježena prva godišnjica masovnog ubistva u “Ribnikaru”.

Istakla je da će 3. maja prije svega porodice ubijene djece imati priliku da dostojanstveno izraze svoj bol, sjećanje i patnju. Ministarka je za RTS rekla da će svaki 3. maj biti dan ogromne tuge i sjećanja na žrtve.

“Pitanje ‘zašto’ nikada neće dobiti potpuni odgovor. Posebno ga neće dobiti oni koji su najviše pogođeni u ovoj traumatičnoj situaciji, a to su roditelji i porodice dece pred kojom je trebalo da bude čitav život”, rekla je Đukić Dejanovićeva.

Svjedoci smo da je nakon ovih napada i u Srpskoj bilo slučajeva da djeca donose oružje u školu, da prijete drugim učenicima, ali i nastavnicima, a neka su i veličala masakr u beogradskoj školi.

“Jednom doživljeno traumatsko iskustvo nikada ne može biti izbrisano iz ljudskog sjećanja, niti iz sjećanja jedne društvene zajednice. Ono će ostati trajno zabilježeno u našoj memoriji”, rekla je psiholog Sanja Radetić Lovrić.

Dodala je da mi možemo samo naučiti da više ili manje funkcionalno živimo sa traumatskim iskustvom. 

“Porodice nastradalih, nastavnici i đaci će imati šansu da se kroz dalji život nose sa bolnim gubitkom na funkcionalan način samo ako svi mi iskažemo dovoljno saosjećajnosti, socijalne i psihološke podrške i ako nastupe brze, sigurne i izvjesne pravne posljedice nasilja koje se dogodio”, kazala je Radetić Lovrićeva.

Da li se i šta promijenilo za godinu dana od masakra u beogradskoj školi te da li se ovakvi i slični događaji mogu prevenirati za “Nezavisne novine” komentarisala je psiholog Sonja Stančić, koja ističe da porodice ubijene djece, ali i djeca koja pohađaju ovu školu to nikada neće zaboraviti, te da su svi ostali, nažalost, ovu tragediju već zaboravili.

“Nažalost, društvo, većina roditelja i djece polako zaboravljaju šta se desilo. Kažem – nažalost, jer ovakve stvari treba da budu jaka opomena da se sistemski i vrijednosno nešto promijeni. Mi smo ovaj događaj samo ispratili na nivou senzacije i zainteresovanosti za neke opskurne dijelove cijele te priče”, navela je Stančićeva.

Na pitanje da li se unutar sistema Srbije nešto promijenilo, Stančićeva kaže da zaista ne može da tvrdi, ali da, što se tiče naše javnosti, našeg obrazovnog sistema, naših roditelja i djece – ništa se nije promijenilo.

“Niti smo naučili bilo kakvu lekciju osim nekad kad se spomene u razgovoru pa se izrazi neka zabrinutost da je to pojedinačni ili izolovani slučaj. To nije tačno, jer imamo seriju nasilja koja se nastavila poslije”, kazala je Stančićeva, naglašavajući da je nasilje u porastu na cijelom Balkanu.

“Iz svog ugla kao profesionalac koji već 25 godina radi u struci vidim kako, nažalost, cijelo društvo zapadnog Balkana poprima jedan vrlo agresivan narativ i naprosto čak i unutar porodica se njeguje taj narativ koji je previše kompetativan i ide na štetu drugih”, rekla je Stančićeva.

Dodaje da porodice, ali i društvo u cjelini, zaboravljaju onu suštinu koju čini njegovanje povjerenja, razumijevanja, empatije, kao svega onoga što bi ljude trebalo da čini ljudima.

“Bojim se da smo u posljednjih deset godina previše oguglali na loše stvari oko nas”, kazala je Stančićeva.

Dodaje da se događaji kao što je masakr u “Ribnikaru” ne mogu prevenirati.

“Ali se mogu prevenirati nasilni obrasci ponašanja, nasilna društva ne moraju da postoje, postoje primjeri društava, država koje ne njeguju nasilne narative, čije porodice ne njeguju nasilne vrijednosne sisteme i to može da nam bude putokaz kako da i mi to radimo”, navela je Stančićeva.

Napomenula je da društvo na zapadnom Balkanu ranije nije bilo nasilno, već upravo suprotno.

“U prošlosti mi smo njegovali kolektivitet, empatiju, razumijevanje i podršku drugom i bili smo po tome poznati. To se u posljednjih 20 godina iz dana u dan gubi”, rekla je Stančićeva.

Istakla je da, da bi se ovo vratilo, sistem mora to da nametne kao vrijednost.

“Kad kažem sistem tad mislim na državu. Predsjednik, parlament, skupština, svi donosioci odluka moraju da njeguju takav lični narativ zahtijevajući od obrazovnog, vaspitnog, zdravstvenog sistema, da edukuje porodice, roditelje i na kraju djecu o vrijednosnom sistemu koji usvaja pomoć, kolektivitet, razumijevanje”, navela je Stanišićeva.

Naglasila je da bez toga mi srljamo da budemo nasilno društvo.

“Porodica ne može sama, škola ne može sama, djeca i mladi ne mogu sami. Ovdje bi se morao zauzeti ozbiljan integrisan državni pravac i njegovati ga u narednih 20-30 godina da bismo poslije toga mogli reći da imamo jedno empatično, saosjećajno društvo, okrenuto kolektivitetu, a ne društvo okrenuto ka agresiji, kompeticiji, odnosu borbenom duhu gdje je jedina vrijednost povrijediti druge i uzeti za sebe što više”, zaključila je Stančićeva.

Kako su u MUP RS kazali nakon tragičnog događaja u osnovnoj školi u Beogradu, u okviru projekta “Školski policajac” su intenzivirane aktivnosti školskog policajca, te da će u toku školske godine on biti stalno prisutan u većim školskim centrima, dok će u ostalim školama biti povremeno prisutan. 

Izvor/Foto: Nezavisne / Autor: Anja Matarugić