Avangardna umjetnica i pjevačica Aleksandra Slađana Milošević preminula je danas u 69. godini.
Rokerka koja je rušila sve tabue, preminula je poslije lavovske borbe sa teškom bolešću.
Nikada nije pristajala na kompromise, trudila da se žene imaju što bolju poziciju u društvu.
Uvijek je tragala za pravim i iskrenim emocijama, koje su joj bila glavna vodilja u životu, prenosi Kurir.
Rođena je 3. oktobra 1955. godine u Beogradu. Odmalena se vidjelo njeno interesovanje za muziku, a već kao djevojčica krenula je na časove klavira.
Smatra se jednom od ikona jugoslovenskog crnog talasa, a svoj prvi veći uspjeh imala je već krajem sedamdesetih.
“U školi sam uvek imala problema. Ja nikada nisam morala da učim, dovoljno mi je bilo da sedim na času i zapamtim. To je svima smetalo, plus što sam bila u muzičkoj školi i takmičila sam se. Bila sam talentovani violinista. Učila sam od najboljih”, govorila je pjevačica.
Svoju porodicu nazivala je “porodica ludih naučnika” i otkrila je da je njen djed često volio da pravi neke čudne napitke.
“Moja mama je pedagog, predavala je srpski. Čak je i meni predavala nekoliko meseci, ja sam bila velika žrtva moje mame. Morala je da prikaže đacima da smo svi jednaki. Jednom sam otišla do katedre da je pitam da mi zareže olovku, onda je mama vikala da izađem iz učionice. Kod kuće sam dobila grdnju. Nisu me tukli roditelji, bila sam preterano dobro dete. Sad me je to stiglo. Meni je drago što je tako. Kada učimo decu da budu gruba i nametljiva, mi remetimo njihovu prirodu, treba pustiti čoveka da se razvija. Vršnjaci su me voleli kada je neko drugi morao da uradi umesto njih. Trenirala sam karate, imam plavi pojas”, rekla je Slađana pa otkrila da su svi u njenoj porodici matematičari:
“Moj deda je stalno eksperimentisao. Uzeo je jedan plac, mi smo porodica ludih naučnika. Naravio je laboratoriju i moj tata je otišao kod dede, i kad se vraćao kući caklele su mu oči. Deda je voleo da pravi napitke.”
Doprinos modernoj muzici dala je već u svojoj dvanaestoj godini života svirajući i pjevajući u grupama kao što je Nebeska konjica, Epitaf8, Džentlmeni.
Svoj prvi solo nastup je imala na festivalu “Studentsko ljeto” u Maglaju, 1974. godine, gdje je osvojila “Grand Prix”.
Godine 1977, isplivala je na površinu jugoslovenske pop-rok scene, sa pjesmom “Au, Au” i iste godine imala svoj prvi veći nastup na koncertu kod Hajdučke česme, gdje je nastupala prije Bijelog Dugmeta.
Slađana je počela da ruši tabue, kad je izdala pjesmu pod nazivom “Seksi dama”, koja je bila zabranjena za emitovanje na brojnim radijskim i televizijskim programima.
Pored zavidne karijere na prostorima Jugoslavije, 1983. godine u Njemačkoj je izdala album koji je tamo postigao veliki uspjeh, nekoliko godina kasnije u Sjedinjenim Američkim Državama svirala je sa grupom “Baby Sister”.
U Jugoslaviji ogroman uspjeh postigla je njena duetska pjesma sa Dadom Topiće, “Princeza” koja je snimljena 1984. godine i prevedena na engleski jezik.
Miloševićeva je u svojoj višedecenijskoj karijeri mnogo puta nagrađivana za svoj rad najprestižnijim nagradama.
Svojevremeno, u jeku popularnosti nije mogla da se kreće bez obezbjeđenja jer je svojom drugačijom pojavom izazivala druge.
“Dan danas je isto, uvek nekome smetate. Ja sam borac protiv sopstvene pobede. Ja sam pobedila ceo Balkan. Nisam mogla da se krećem bez telohranitelja, morala sam po dvojicu da vodim sa sobom. Bio je problem kada se neko kao ja pojavio, uvek postoji neko ko se buni. Vide stvarnost na drugi način”, govorila je.
Ona je sedamdesetih i osamdesetih rušila ne samo muzičke nego i ideološke granice, zbog čega je čak proglašena američkim špijunom!
Ubrzo nakon što je krajem 1978. objavila singl “Seksi dama”, politički vrh Jugoslavije proglašava je simbolom prozapadnjačke “džins” kulture i zabranjuje emitovanje njene muzike na televiziji i radio-stanicama.
Zbog negativne kampanje u sredstvima informisanja Slađana doživljava nezapamćeni linč, ali u isto vrijeme događa se i čudan paradoks. Dok je ljudi na ulici čupaju za kosu, udaraju, vrijeđaju i psuju jer su o njoj čitali sve najgore u medijima, fanovi na koncertima doživljavaju svojevrsnu katarzu od njene pojave.
Doživljavala je ekstremne i brutalne neprijatnosti koje su joj vrlo često priređivali njeni obožavaoci, a jedna od najbizarnijih situacija bila je kada je njen fan pokušao da se ubije poslije koncerta.
Mediji prenose da je taj incident bio u blizini Splita. Poslije nastupa, ekipa je kolima krenula nazad, ali sve vrijeme su ih pratila dva automobila, preticali su ih, usporavali, zastajkivali. A onda je jedan od ta dva auta namjerno preleteo liticu i pao u provaliju. Slađana je natjerala svog vozača da zaustavi auto i sama sišla u provaliju i izvukla čovjeka iz olupine. Na svu sreću, kako se navodi, taj čovjek je preživio, ali je ona to veoma emotivno doživjela.
Poslije tog incidenta rok zvijezda odlučuje da se povuče na neko vrijeme.
Povratak na scenu uslijedio je turnejom po dijaspori, gdje je obišla 60 gradova Njemačke, kao i mjesta po Kanadi i Americi. Po dolasku u Jugoslaviju 1981. godine izriče joj se zabrana gostovanja u inostranstvu i predstavljanje zemlje u dijaspori zbog “nepodobnog” ponašanja na pomenutoj turneji.
Poslije opsežnih saslušanja, Državna bezbjednost proglašava Slađanu američkim špijunom i počinje da vodi računa o njenom “ispravnom” ponašanju.
Godinu dana kasnije, zbog nemogućnosti da nastupa i objavljuje pjesme, rokerka odlazi u Njemačku, gdje je s tamošnjim muzičarima održavala koncerte i spremala novi materijal.
Ni loš izbor muškaraca je nije zaobišao. Tako je 2020. godine doživjela stravično fizičko nasilje od svog partnera Igora. Iako ga je prijavila, na zakazanom suđenju odbila je da svjedoči protiv njega.
Poslije incidenta je bio uhapšen, a Treće osnovno tužilaštvo protiv njega je podnijelo optužni predlog zbog izvršenja krivičnog djela nasilje u porodici.
Ipak, Slađana je je povukla neočekivani potez kada je svoje prethodno svjedočenje povukla i time onemogućila da se njeno svjedočenje nadalje koristi na sudu, u svrhu dokazivanja partnerove krivice.
“Nažalost, svi znaju za aferu koju sam ja imala, ali poznato je da u mojoj porodici svi na ljubav čekaju po 30 godina, tako se nadam da će i sa mnom biti. Sve može u životu da se prevaziđe, ali izdaja ne. Ne odustajte nikada od ljubavi, ona je svuda oko nas”, rekla je ona tada.
Ikona novog talasa u bivšoj Jugoslaviji otvoreno priznala je da se svjesno odrekla majčinstva i posvetila karijeri i raznim poljima u umjetnosti − muzici, pisanju, slikanju, režiji.
“Procenila sam da je za mene značajnije da napišem i snimim 150 pesama, da me ispunjava to što stvaram harmoniju zvuka i teksta tako što pišem ili režiram i pokušavam da popravim svet oko sebe. Takvo životno određenje za mene je bilo veće i značajnije od materijalnog i fizičkog prokreiranja, što mogu da učine i drugi. Moji potomci ne moraju da budu biološki, jednako važno je imati i ideološke”, zaključila je.