Veliki Vaskršnji post, najduži i najznačajniji u pravoslavnoj vjeri, počinje danas, 18. marta, a završava se praznikom Vaskrsenja Isusa Hrista, koji se ove godine slavi 5. maja.

Vaskršnji post traje sedam nedjelja, a to su – Čista, Pačista, Krstopoklona, Sredoposna, Gluva, Cvjetna i Strasna ili Stradalna nedjelja, koja je sjećanje na muke Hristove i njegov put do smrti na krstu i Vaskrsenja.

Vaskrs je naveći dan u hrišćanstvu, jer je vjera u vaskrsenje suština hrišćanske vjere. Datum Vaskrsa određuje se prema prirodnim mijenama mjeseca i nema nikakve veze sa oficijelnim kalendarima.

Prema predanju, Isus je vaskrsao u nedjelju punog mjeseca, pa je praznovanje Vaskrsa uvijek kada nastupi ta prirodna pojava poslije proljećne ravnodnevnice.

Prema pravoslavnom kanonu, to mora biti nedjelja punog mjeseca poslije jevrejske Pashe, jer predanje kaže da je Isus umro na taj praznik jevrejskog naroda, koji je podržao njegovo stradanje i raspeće.

Zajedničkom proslavom Vaskrsa i zajedničkim ulaženjem u dane posta sve vaseljenske pravoslavne crkve, a među njima i one koje su kao zvanični prihvatile Gregorijanski kalendar, naglašavaju svoje duhovno i kanonsko jedinstvo ustanovljeno početkom 4. vijeka na prvom Vaseljenskom saboru.

Ostale hrišćanske crkve, prije svega Rimokatolička crkva, ne uzimajući u obzir Pashu najčešće odvojeno proslavljaju Uskrs, sem ukoliko se dogodi da se po prirodi stvari jevrejski praznik ne poklopi sa hrišćanskim.

Posljednji mrsni dan u Velikom pravoslavnom postu je Bijela nedelja, poslije koje vjernici na Čisti ponedjeljak dobrovoljno preuzimaju obavezu odricanja od mrsne hrane i ružnih misli i djela.

Cilj posta je da se kroz iskrenu molitvu, praštanje i pokajanje u miru i tišini dočeka najveći hrišćanski praznik, jer je vjera u Vaskrsenje osnov hrišćanstva.

Veliki ili Časni post, koji je naziv dobio prema Časnom krstu na kome je stradao Isus, ustanovljen je po uzoru na podvig Spasitelja koji je, poslije krštenja na Jordanu, postio više nedjelja u pustinji.

Post nije gladovanje, niti zapostavljanje trpeze već je, prije svega, moralni i etički izraz stvarne ljubavi prema Bogu i Sinu Božjem, koji je svojim stradanjem i svojim životom u vjeri uspostavio vrijednosti hrišćanstva, kao i izraz ljubavi prema bližnjima.

Post se provedi u molitvi, praštanju, pokajanju i pripremi za pričest koji je kruna tog dobrovoljnog odricanja. Sveštenicima i duhovnicima prepušteno je da razriješe i ublaže obaveze vjernike koji zbog životne dobi, zdravlja ili vrste posla, nisu u stanju da poštuju pravila posta.

Pored uzdržavanja od loših misli i djela, vjernici ne jedu mrsnu hranu – meso, jaja, sir i mlijeko. Vino i ulje dozvoljeni su samo subotom i nedjeljom i na dan Sv. četrdesetorice mučenika, a riba se tokom posta može jesti samo na praznik Blagovijesti i Cvijeti, a svim ostalim danima posti se na vodi.

Prvih i posljednjih nekoliko dana posta se posebno strogo posti. Samo je Veliki četvrtak razriješen na ulje i vino.

Na Veliki petak bi se trebalo, kome to zdravstveno stanje dozvoljava, uzdržavati od jela i pića sve do iznošenja plaštanice, kada se uzima obrok na vodi.

Takođe na Veliku ili Strasnu subotu se posti strogo na vodi i to je jedina subota u godini koja se posti na vodi.

Izvor: Mondo