Uroš Blažić, koji je optužen da je u selima kod Mladenovca 4. maja ubio devetoro ljudi i ranio 12, bio je problematičan, ubijao je komšijske ljubimce i “niko mu ništa nije mogao” jer mu je otac bio vojno lice i jer su ga se ljudi plašili.

Navodi se to, pored ostalog, u svjedočenjima oštećenih u koje je Tanjug imao uvid.

Blažić je optužen za brutalni masakr – ubistvo devet ljudi i ranjavanje još njih 12 na području opštine Mladenovac u noći izmedju 4. i 5. maja prošle godine i u pritvoru čeka početak sudjenja.

O njegovom zločinu u istrazi svjedočili su ranjeni i oni koji su uspjeli da se spase bježanjem, navodeći da je Blažić nakon nekoliko ispaljenih rafala prilazio ranjenima da provjeri da li su živi, dok je jednoj djevojci pucao u glavu.

Ona je, prema riječima ranjenih u Duboni, vrištala i zapomagala, a Uroš Blažić joj prišao i pucao joj u glavu.

Petorica mladića, na koje je optuženi pucao, uspjeli su da pobjegnu kada je on ispalio cijeli šaržer i morao da ga zamijeni, što je njima dalo dovoljno vremena da pobjegnu sa lica mjesta.

Ranjeni nisu imali tu priliku, a preživjeli su prepričali kako su slušali zapomaganja i jauke povrijeđenih. Jedan od ranjenih naveo je da se pravio da je mrtav, kada je čuo korake oko sebe.

Svjedočili su i roditelji ranjenih i ubijenih, koji su za porodicu okrivljenog rekli da su bili agresivni i da se zbog toga niko nije družio sa njima, a pojedini ističu da smatraju da je otac optuženog Blažića, koji je takođe obuhvaćen optužnicom, podjednako kriv, jer je prema njihovim saznanjima “dovukao silno oružje” iz vojske.

Majka jedne preživjele djevojke rekla je da joj je ćerka ispričala da je bila svjesna sve vrijeme tokom i nakon pucnjave, kao i da je ćutala i da se pravila da je mrtva.

U optužnici u koju je Tanjug imao uvid, tužilaštvo ukazuje da je prilikom izvršenja ubistava Blažić postupao bezobzirno, bezdušno i surovo, ne ispoljavajući bilo kakvu emociju prema okupljenim mladićima i devojkama.

Naprotiv, on je vidjevši da je neke od oštećenih pogodio i da oni leže na zemlji, dozivaju pomoć, moleći ga da više ne puca, lišen svake empatije i čovječnosti, nastavio da puca po njima kako bi ih dokrajčio.

Blažiću se na teret stavljaju dva oblika Teškog ubistva, kao i krivično djelo neovlašćeno korišćenje tuđeg vozila jer je, kako se sumnja, te noći odvezao tuđe vozilo bez pristanka vlasnika, kao i krivično djelo otmica jer je tokom bjekstva ušao u taksi i prijeteći bombom vozaču i putnici naredio da nastave vožnju, što je taksista i učinio.

Pored toga, tereti i za nedozvoljenu proizvodnju, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija, jer je tog dana nosio više komada oružja, municije i bombi, kao i jer je u kući u Šepšinu držao veću količinu oružja.

Tužilaštvo tvrdi da je nesporno utvrđeno da je optuženi tada bio uračunljiv, svjestan svog djela, kao i da se iz prepiske na aplikaciji “Vacap” može zaključiti da je bio nezadovoljan, ljut, iznerviran i da se žalio da ga drugi ne poštuju.

“Idem da pravim masakr”, rečenica je koju je Blažić sproveo u djelo nepunih sat vremena kasnije.

Sve radnje koje je izvršio nakon masakra, bile su, kako se sumnja, uperene ka cilju da pobjegne i izbjegne hapšenje, dok je psihijatrijsko vještačenje pokazalo da nema duševne bolesti.

Blažić je na saslušanju u tužilaštvu priznao navedena krivična djela, međutim dijelovi njegove odbrane koji se odnose na to da su mu se okupljeni u dvorištu škole u Duboni smijali, da su mu okupljeni kod spomenika dobacivali nešto, kao i da nikoga nije “ovjerio”, opovrgnuti su dokazima, navodi tužilaštvo.

Takodje, niko od salušanih svjedoka, njegovih prijatelja, bivša djevojka, kao ni sama majka optuženog nisu imali saznanja da je optuženi imao sukob sa nekim u selima Malo Orašje i Dubona, kao ni da mu je neko prijetio ili pričao ružno o njemu.

Motiv ubistva može da se otkrije u dijelovima njegove odbrane u kojima je on naveo da su mještani tih sela bili ljubomorni na njega jer se družio sa “rijaliti učesnicima”, jer je vozio dobra kola, motor, što ga viđaju u društvu sa lijepim djevojkama i što je “digao ljestvicu više u odnosu na njihove živote”.

Za tužilaštvo je posebno upečatljiv dio iskaza djevojke koja se zatekla u taksiju i bila primorana da se vozi sa njim dva sata.

Prema njenom svjedočenju, u koje je Tanjug imao uvid, Blažić je na početku vožnje pričao kako mu je život upropašćen, ali je na kraju sebe veličao nazivajući se “kraljem” i “carem”, čak “borcem za pravdu”.

Ona je navela i da je Blažić prilikom vožnje pričao o ocu, odnosno kako je nije pravedno što mlađi od njegovog oca dobijaju stanove preko veze dok njegov otac joše uvijek nije dobio stan.

Tužilaštvo je ocijenilo da sve ukazuje na to da je Blažić prepotentna i narcisoidna ličnost koja je stvorila samoobmanjujuću sliku o sebi, te kad nije ispunio zacrtane ciljeve, počeo je da krivi druge, a neostvarene ciljeve je sebi objasnio ljubomorom i zavišću drugih dok je u njemu tinjalo nezadovoljstvo. Potom je formirao je plan kako da se osveti i zaplaši mještane ta dva sela.

“Svoj krvavi plan okrivljeni je i realizovao u svom ubilačkom pohodu na nedužne mladiće i devojke tih sela, koji su tog 4. maja 2023. godine slušali muziku, družili se, pravili planove za proslavu praznika “Đurđevdan” i proslavljali rođenje dece u njihovim porodicama”, navelo je tužilaštvo.

Tužilaštvo je stava da nema sumnje da Blažić, zbog svoje društvene opasnosti, težine posljedice i njihovog obima, zaslužuje kaznu doživotnog zatvora koja je zaprijećena za ovo krivično djelo, međutim kako on u trenutku izvršenja ovog krivičnog djela nije imao navršenu 21 godinu njemu po Zakonu o krivičnom postupku nije moguće izreći ovu kaznu, već maksimalnu kaznu zatvora od 20 godina što je tužilaštvo i predložilo.

Izvor: Agencije