Djeca vas doživljavaju kao vodiča jer se nalaze u nepoznatom svijetu, a događaje i osjećaje iz djetinjstva zauvijek nose u sebi.
Svi imamo trenutke i događaje koje ćemo zauvijek pamtiti bez obzira koliko smo godina imali, a poneki su i odredili naše buduće ponašanje u životu. Roditeljska reakcija na smrt bake ili djede, preseljenje u drugi grad, način na koji su se roditelji pozdravljali kada su došli kući s posla ili priča roditelja o rodbini nakon što su izašli iz kuće, sve to pamte djeca.
Budući da neke stvari i emocije djeca zauvijek nose sa sobom, bilo bi dobro razmisliti kako odgajate svoje mališane i šta im ostavljajte u nasljeđe.
Možda se neće sjećati svake igračke koju ste im kupili za njihov rođendan ili koliko ste im puta kupili sladoled, ali bez obzira na razlog neka stvari ostaju s osobom cio život. Iskustva, više nego stvari, spajaju porodicu, tako će djeca pamtiti kada su s vama bila na sladoledu, ali sjećaće se vašeg društva, a ne sladoleda.
Tako često posebne trenutke gledamo kroz našu telefonsku kameru i propuštamo male stvari koje nam djeca pokušavaju pokazati, jer nismo dovoljno prisutni. Kada ste potpuno posvećeni djetetu i odložite laptop ili pametni telefon, djeca u tim trenucima osjećaju da ste potpuno njihovi i da su voljeni. Oni znaju da ih volite sve vrijeme, ali u tim posebnim trenucima kada ste zajedno oni će primijeti da se brinete, pogotovo kada prestanete da provjeravate svoju e-mail poštu zbog njih.
U svijetu gdje je riječ ljubav počela da se koristi za sve, reći “volim te” nije nužno početak i kraj svega. Postoji i toliko drugih stvari koje možete reći, a koje će pozitivno uticati na dijete: “Ponosim se tobom”, “Ti činiš ovu porodicu boljom” i “Dobar si prijatelj” – sve te rečenice uticaće na dječje samopouzdanje i identitet od ranog uzrasta, tako da u komunikaciji s njima budite pozitivni radije nego kritični, a oni će se toga sjećati.
Djeca vas doživljavaju kao vodiča jer se nalaze u svijetu u kojem nisu sigurni, svijet koji ih čini osjetljivima. Kada dođu teška vremena – poput smrti, nezaposlenosti ili bolesti u porodici – oni će pamtiti način na koji ste razgovarali s njima, kako ste učinili da se osjećaju sigurno i zaštitili ih te kako ste vi reagovali.
Iako ovo zvuči jako negativno, to može biti i pozitivno. Iako će se sjećati vremena kada niste bili s njima, a bili ste im potrebni, to je sve dio života jer ne možete uvijek biti s njima. Takođe, sjećaće se vremena kada su prvi put prespavali kod nekoga i nisu vas nazvali usred noći, i kada su prvi put napravili nešto veliko u školi i jedva čekali da dođu kući kako bi vam sve ispričali. Toga će se sjećati i kada postanu odrasli ljudi.
Djeca uče od vas svaki dan, i kada pričate nekome iza njegovih leđa ili se loše ponašate prema nekome, sve će pokupiti od vas jer će misliti da je to u redu – jer se mama i tata tako ponašaju. Kada ste kod kuće s djecom, a vi i vaš partner razgovarate o problemima, vaša djeca vas slušaju i uče iako se vama možda čini da se negdje samo igraju.
Život ne može biti bezbrižan i lagan, i vaša djeca će učiti kako da se ponašaju kad je raspored prenatrpan, kada niste završili projekat za školu, a večera nije gotova, a vi izgledate kao da ćete poludjeti. Ako pucate pod stresom, i vaša djeca će učiti tako da se ponašaju. Ako želite da vaspitavate djecu koja će jednog dana znati da se nose sa stresnim situacijama, prvo razmislite kakav im primjer pružate.
Izvor: B92