Odlazak u kladionice, kockanje i igre na sreću, kako smo već i pisali, postaju sve veći porok među ljudima svih dobi.

Znatiželja je jedan od glavnih motiva dok kolektiv ili grupa mogu još više rasplamsati strast za igrama na sreću sve dok porok ne postane bolest koju je potrebno liječiti.

O uzrocima i posljedicama te liječenju patološkog kockanja govori Marko Romić, psiholog koji se između ostalog bavi liječenjem o kockanju.

Na početku razgovora nam objašnjava kako ima više uzroka, odnosno, faktora koji djeluju zajedno.

“Najprije, naše društvo je opterećeno svakojakim problemima i sve to značajno destabilizira porodicu kao izvorište i utočište svakog pojedinca te naše porodice ne uspijevaju na odgovarajući način izvršavati svoju porodično-odgojnu dužnost. Djeca ostaju previše prepuštena sebi, vršnjacima, ulici, uticaju kojekakvih neformalnih grupa, medija i slično”, ističe Romić.

On dodaje da predškolski i školski sistemi su poodavno bez te odgojne komponente.

Nekada je, ističe Romić, ta odgojna komponenta bila jako važna i zastupljena, a danas je uopšte i nema, tako da često imamo slučaj da djeca upravljaju nastavnicima, a ne nastavnici djecom.

“Na toj osnovi, mi na svakom koraku imamo reklame koje djecu i ostale pozivaju na kocku, i iz tih reklama djeca zaključuju da kockanje nije problem već da je to nešto što je poželjno te kako je to najlakši i najbrži način da se dođe do novca. S druge strane nemamo apsolutno mogućnost da djeca vide negativne primjere u medijima – vide ih ako ih imaju u svojoj porodici..” priča nam Romić koji je ujedno osnivač i voditelj Kluba liječenih ovisnika od kockanja “Klok – Mostar”.

Djeca nižih razreda nesmetano kockaju

Podsjeća nas na činjenicu da često imamo priliku vidjeti poznate javne ličnosti koje na svakom koraku reklamiraju kockanje i klađenje.

To djeca, kako pojašnjava Romić, doživljavaju kao neku aktivnost koja je sasvim normalna.

“Prođite gradovima BiH, vidjećete da su najveće reklame upravo takve vrste. Dakle, na to utiču reklame koje su na sve strane, neizbježne su, zatim sama dostupnost istih, ali i porodica te odgojno-obrazovni sistem. Vidite, djeca već od nižih razreda nesmetano kockaju, a da niko o tome ne vodi računa”, ističe naš sagovornik.

On dodaje da deklarativno naše vlasti govore da imamo Zakon o zabrani klađenja ispod 18 godina, ali mi u praksi imamo prave ovisnike već od 15-16 godina.

Prema tome, navodi Romić, previše toga je tako postavljeno da uopšte ne čudi što imamo ovakve probleme i što ćemo imati još gore.

Upitali smo ga koje su strategije prevencije i intervencije za smanjenje rizika kockanja i klađenja među djecom?

“Uvijek treba poći od porodice. Tamo gdje su skladni međusobni odnosi, gdje se djeci usađuju prave vrijednosti, tamo imamo puno manje onih koji skrenu u ta devijantna i ovisnička ponašanja. No, to neće biti dovoljno jer je poznato da na djecu, u tinejdžerskoj fazi, veći uticaj imaju njihovi vršnjaci i neformalne grupe nego njihovi roditelji. Ali, ako imaju dobru porodičnu osnovu onda će mnogo lakše proći sva ta iskušenja. Dakle, najprije prevencija u porodici i predškolskim i školskim ustanovama” ističe Romić.

Vlast apsolutno odgovorna

Evidentno je da su se naše vlasti pobrinule da do maksimuma olakšaju otvaranje kladionica i kockarnica, što kladioničko-kockarski lobiji vješto koriste.

Na drugoj strani te iste vlasti ne rade apsolutno ništa na prevenciji i smanjenju štetnih posljedica kockanja…

“Prema mom mišljenju krajnje je vrijeme da vlasti donesu ozbiljnije mjere na ovom planu. Kladionice svakako trebaju biti jako daleko od škole i mjesta gdje se okupljaju djeca i omladina. Treba i onemogućiti patološkim kockarima da kockaju. Predstavnici kockarnica se vode onim “niko ih ne tjera”. Država je napravila takvu situaciju da ljudi nemaju šta jesti, od plaća ne mogu normalno živjeti, pa olako upadnu u zamku i iluziju da će dobiti neki novac i tako riješiti problem”, govori Romić.

Smatra da je naša vlast apsolutno odgovorna, ne zato što dopuštaju da se kladionice otvaraju na svakom koraku već što ne kreiraju ambijent u kojem bi ljudi živjeli od svoga rada.

“Samim tim i djeca bi imala više povjerenja i vjerovala bi da kada završe neku školu da će dobiti posao i od njega živjeti. Naše vlasti su više nego licemjerne i neprijateljski se ponašaju prema vlastitom narodu kada je u pitanju ova problematika”, stava je ovaj stručnjak.

Za kraj razgovora zanimalo nas je i koji su dugoročni efekti kockanja i klađenja u djetinjstvu na razvoj osobe?

“Dugoročni efekti su apsolutna propast na svim područjima života. Pojedinac propada na ekonomskom, socijalnom, društvenom i moralnom planu. Samim tim propada i njegova porodica na svim pomenutim planovima”, zaključuje Romić.

Izvor: Bl portal