Mi koji smo ostali bez djece smo doživotno mrtvi od tog 3. maja. Naš nedeljni ručak se pretvorio u odlazak na groblje, u suzama je započela svoje svjedočenje na suđenju roditeljima dječaka ubice OŠ “Vladislav Ribnikar” Biljana Paunović, majka ubijene djevojčice Adriane Dukić.

Majka ubijene Adriane, izašla je pred sudsku govornicu poslije iskaza svog supruga Dina čije je svjedočenje rasplakalo sve u sudnici.

Drhtavim glasom Biljana je pričala o svojoj najstarijoj ćerki, o odnosu sa njom, ali i tom 3. maju kada im se cijeli svijet srušio.

Mi smo vezani kao crijeva. Ja sam tako i odrasla, nema dana da neko nekoga ne pozove. U zadnje vrijeme smo imale odnos kao najbolje drugarice. Cijeli vikend smo se šetale, ručale. Ona je posebna. Dane je tužan jer je rano izgubio roditelje, ona je donijela radost i sreću u naše živote. Ja živim za moju djecu.

Ona je nas toliko štedjela, tek nakon njenog gubitka smo shvatili šta smo izgubili. Zrela, odgovorna, voljela je da pomaže. Sinu je bila podrška, ćerki uzor. Uvijek se trudila, htjela je da bude doktorka. Da izliječi svog dedu od srca, da bude kardiolog. Ona je otišla prije njega. Imala je ogroman potencijal i radoznalost, uvijek nasmijana i šaljiva. Kada se vratim na to jutro, zamolila me je da sutradan ne ide u školu jer ima kontrolni iz matematike. Nije otišla na kontrolni, otišla je zauvijek – započela je potresno svjedočenje mama Biljana.

Majka ubijene Adriane osvrnula se na taj 3. maj, jutro kada je poslednji put vidjela svoju ćerku.

Čekala je sina ispred zgrade, mahnula mi je onako sređena i nasmijana. Stigla sam na posao i vidjela sam tu vijest, ali nisam brinula za Adrianu. Ni na kraj pameti mi nije bilo, a onda sam čula za Dragana (čuvara). On je bio tako divno biće. Svakog je poznavao. Nastavila sam da radim, dobila sam poruku od učiteljice druge ćerke. Rekla sam Danetu da ode da je pokupi, a ja nastavljam da radim. Potom me zove njena drugarica koja govori da je svako svojim kućama, da su se razišle – priča ona.

Saznanje da je ostala bez djeteta

Kako je dodala, suprug Dane joj je rekao da ne brine i da su djeca u učionici sa psihologom , da u školi čiste Draganovu krv.

Ostavila sam posao, krenula ka stanu, nje nije bilo. Ispred škole su se svi razišli. Još uvek imam nadu da će od negde izaći, da se sakrila. Dobili smo info da se javimo policiji i Dane je otišao, a ja sam čekala – priča majka.

Mislila sam da je povrijeđena. Pozvao me je i u plaču rekao: “Nema više naše Adriane”. Ja sam vrisnula i klekla. Kako je moguće da nje nema? Ja sam vrištala. Kako je moguće? Naša greška je bila ta što smo je doveli na vrijeme u školu. Da je zakasnila možda bi bila tu sa nama – ispričala je.

Dodala je da su potom stigli njeni roditelji sa sela, skrhani, uplakani.

Dolaze komšije, prijatelji, svi ljudi iz Francuske. Nisam mogla da pohvatam. Gde ćemo je sahraniti? To nije bio naš plan, trebalo je da slavimo moj 40. rođendan, da krstimo…Nije bio plan da sahranim dijete od 14. godina! Gde da ostanem? Da odemo u Francusku? Mislili smo da je sigurnije, ali smo pogriješili. Pokazivala je veliku ljubav prema kulturi, tradiciji. U Francuskoj je učila drugarice iz cijelog svijeta da igraju kolo – rekla je ona.

Potom se osvrnula i na upravu škole. Kako je ukazala nakon zločina je pozivala Adrianinu razrednu milion puta, ali telefon joj je bio isključen.

Nakon toga je bila na sahrani. Ali posle sahrane, nikakav poziv, nikakva poruka – rekla je ona i dodala: “Nisu naša djeca izgubila živote u diskoteci, nego u školi”.

Ovo doživljavamo kao da je brat ubio! Zašto se to desilo?! Nama treba odgovor na to pitanje. Nisu bili na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Oni su bili na pravom mjestu. Nemam snage da se pojavim ispred škole – rekla je djevojčicina mama.

Potom se obratila svom ubijenom djetetu.

Ako me čuje: Duboko ti se izvinjavam što sam te poslala u školu to jutro, što smo došli u Srbiju i verujem da će moja Adriana, pa makar i mrtva nastaviti da inspiriše – rekla je ona.

Djevojčini brat i sestra prolaze kroz teške trenutke. Biljana je ispričala da sin više ne uči, ne želi da ide u školu.

Govori mi da ne znam kao Adriana. Ćerka je usvojila njenu sobu, oblači njene stvari. Mi iako smo mrtvi moramo da nastavimo da živimo zbog njih. Važno nam je da budu stabilni i njima ona mnogo fali. Nose veliku tugu. Kako da im objasnim da je školski drug ubio njihovu sestru?! – navela je ona na suđenju, prenosi Blic.

Novo suđenje, odvojeno u odnosu na druge porodice

Podsetimo, porodica Adriane Dukić, devojčice koju je usmrtio dečak ubica u OŠ “Vladislav Ribnikar”, a koja je prva podnela privatnu tužbu protiv roditelja masovnog ubice, saslušava se danas u Višem sudu u Beogradu na novom suđenju u parničnom postupku koji je pokrenut protiv Kecmanovića. U odnosu na ovu porodicu, postupak je odvojen od drugih porodica žrtava koji je počeo krajem prošle godine.

Roditelji devojčice stigli su danas oko 9.15 u zgradu Višeg suda u Beogradu gde ispred sudnice čekaju početak ročišta.

Nekoliko minuta kasnije u holu suda su se pojavili i roditelji drugih mališana koji su ubijeni u OŠ “Vladislav Ribnikar” kako bi pružili podršku porodici Dukić.

Svi su se zagrlili sa roditeljima ubijene devojčice, a kako prenosi reporter Blica sa lica mjesta, scene su potresne.

Kako je ranije pisano, ovo ročište se odnosi na tužbu protiv roditelja dječaka ubice podnijeli su majka, otac, brat i sestra djevojčice, žrtve pucnjave u “Ribnikaru”.

Kako je ranije nezvanično saznato, oni zahtjevaju naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe, kao i straha i bola, a iznos koji potražuju iznosi oko 300.000 evra.

Nakon ovog zahtjeva, uslijedio je novi i to od 27 članova porodica ostalih žrtava.

Izvor: Bl portal