Nasljeđivanje u Srbiji često se okončava posredstvom suda. Praksa pokazuje da se češće tuže braća nego sestre, da sestre rijetko tuže braću, povremeno djeca tuže majke, ne i majke djecu. Muževi često ostavljaju nasljedstvo ženama, a djeca povremeno pobijaju testament nudeći se da budu staraoci majke.

Testament se može pobiti i iz razloga neuračunljivosti, eventualnog falsifikovanja, ali zbog tzv. nužnog djela. Zavađeni srodnici se ne izmiruju, a šteta je mogla biti spriječena na dva načina.

To je vrlo česta situacija – kaže advokat Ahmed Delimeđac navodeći da se i u drugim postupcima često sude srodnici.

Praksa i naša priroda je da se najviše tužimo sa ljudima koji su nam najbliži. Da li je razlog tome što smo s njima u najvećem kontaktu, pa onda dolazi do raznih razmirica – razmišlja o uzrocima.

Navodi i da je moć u rukama ostavioca, te da se pitanje podjele nasljedstva može riješiti ugovorom o raspodjeli imovine za života ili testamentom.

Bolje da se ljute na mrtvog čovjeka, nego da se svađaju između sebe – ocjenjuje advokat, prenosi Blic.

Ugovor za života, testament poslije smrti

Kako on objašnjava ako roditelji imaju tri stana i dvoje djece, daju oboma po jedan, a stan u kome žive roditelji ide im napola, potom je dodao da je to najnormalnija stvar koju mogu da urade.

Ako imaju jednu kuću i dvoje djece, opet to mogu da urade. Mogu da naprave ugovor kojim će kuću da prebace na djecu i da se ta djeca upišu kao vlasnici jedne i druge polovine, a dok su roditelji živi, žive tu gdje su. To se zove doživotno produživanje, zadržavaju pravo da stanuju u stanu ili kući dok su živi, a nisu vlasnik toga. Vi tako možete i stan da prodate. Kada se kupuje, naravno, košta mnogo manje – izjavio je advokat.

Testament sa druge strane počinje da važi od momenta smrti.

Druga opcija je da napišete testament. To je moguće i usmeno. To je nečija slobodna volja i počinje da važi od momenta smrti. Može se dati pred dva svjedoka. Neko mora da zna da taj testament postoji. Dešava se da se sprovede ostavinski postupak, a da testament nije otvoren. Zbog toga je najbolje ostaviti ga kod javnog bilježnika. Tako ulazi u bazu podataka i otvara se posle smrti – objašnjava advokat.

Imovinu je moguće podijeliti na razne načine, po volji ostavioca. Tako je moguće ostaviti je i samo jednom nasljedniku (ukoliko ih ima više).

To je često, pogotovo zbog načina života. Imate porodicu gdje jedan brat živi u velikom gradu, a drugi sa roditeljima možda u malom gradu, u selu. Dešava se da tom sinu koji živi sa roditeljima, ostane sve. Ako su porodice funkcionalne, sutradan nema sporova između te braće – kaže navodeći da volja ostavioca može biti potpuno ispoštovana.

Dodaje da ima i drugačijih primera.

Ja sad imam jedan živ predmet. Kad je umro otac, podijelio je imovinu djeci i supruzi. I to je bilo sve u redu. Kad je majka umrla, ona je testamentom jedan stan ostavila sinu koji ju je čuvao i pazio. Njegov rođeni brat sad napada taj testament i traži nužni dio tog testamenta. Poručuje: ‘Ja neću tebe da iselim iz tog stana, ali tražim da sud procjeni koliko taj stan vrijedi i da mi daš jednu četvrtinu’ – navodi advokat za Telegraf ističući dvije važne stavke.

U čemu je caka?

Prva je postojanje nužnog djela nasljedstva, što je, kao u primjeru, jedna četvrtina ukupnog nasljedstva. Druga je da se testament može pobiti. U vezi sa nužnim djelom nasljedstva ističe da je to pravo, te da se može ostvariti. Ukoliko roditelj jednom djetetu ostavi sve, a drugo za sebe ne potraži svoj nužni dio, neće ga ni dobiti.

To je jedna humana stvar, taj nužni dio. Ne možete jedno dijete da ostavite, da kažem, bez ičega, a da drugom da date sve. Onda je zakon rekao da onaj ko nije zadovoljan time ima pravo na nužni dio. Dakle, nužni dio je jedna četvrtina – kaže Delimeđac.

U vezi sa pobijanjem testamenta po drugom osnovu kaže da je to moguće.

Da ostavilac nije uračunljiv, da nije mogao sam da rasuđuje, da je testament falsifikovan, ima raznih razloga. U slučaju da imate testament koji je potpuno ispravan, on se može pobijati samo ukoliko je nekom povrijeđen nužni dio. Ako je neko dobio dvije sobe, a neko jednu, od tri ukupno, ne bi mogao da se napada, jer je zadovoljen nužni dio jednog od nasljednika, a ostavilac je odlučio kome će da da veći dio – objašnjava šta bi mogao biti razlog, a šta ne.

Dodaje i da je moguće treće rešenje u podjeli nasljedstva, a da to učini sud, po redu nasljeđivanja. To, objašnjava Delimeđac, znači – na jednake dijelove.

Zakon predviđa podjelu imovine na jednake dijelove u okvirima jednog nasljednog reda. Ima više nasljednih redova. Na primjer, dva brata nasljeđuju majku. Jedan od braće je umro i onda onaj brat koji je živ dobija polovinu, a drugu polovinu dijele djeca preminulog – navodi primjer dodajući da se nasljednici u ovom slučaju često spore.

Ljudi ne razumiju. Ako jedan brat ima dvoje djece i umro je, a drugi brat je živ, onda to dvoje djece tuže i traže da svi dobiju po trećinu – kaže dodajući da to nije moguće.

Spor oko nasljedstva razara porodicu

Govori nam i o razaranju porodice, te da teret nasljeđa često stane na put slozi.

U 99,9 odsto slučajeva porodice koje se spore oko nasljedstva, više nikad ne komuniciraju. To je iz mog iskustva, a iz prakse drugih kolega; a i iz života znam da se neki prijatelji spore sa braćom, sa tetkama ili sa bliskim rođacima. A od tog momenta kad krene sporenje oko imovine, te porodice zapravo nikad više ne funkcionišu – kaže ponavljajući da je stvar bolje urediti prije nego što do spora dođe, te da su ugovori o podjeli imovine prije smrti i testamenti svojstveniji zapadu, ali da tu praksu treba primjeniti i kod nas.

Navodi i primjer nasljednika koji su dobili veliku kuću sa dva identična sprata i oko čije podjele nisu mogli da se dogovore.

Nisu mogli da ih podjele po tom horizontalnom principu, nego su udarili jedan zid po sredini kuće – navodi koliko situacija može postati apsurdna, da je kuća iz primjera upropašćena, te da se sve desilo iz inata.

Način na koji se to rješava jeste da sud proda nepokretnost i podijeli zaradu nasljednicima.

Navodi primjere i u kojima se djeca okreću protiv majke.

Otac u testamentu kaže da sve ostavlja majci dok je živa. Onda oni napadaju taj testament i govore: ‘E, majka nije sposobna, ne može ona, mi ćemo da vodimo računa o njoj’. A žena vitalna, može da se stara o svemu – ilustruje dodajući da šablon ipak ne postoji.

To je neka čar ovih predmeta. Svaka ta porodica ima neku svoju priču -izjavio je advokat.

“Žensko dijete, tuđa nafaka”

Kaže nam i da se ženski nasljednici rijetko vide u sudnici.

To je običajna stvar. Kad neko dobije kćerku, ljudi kažu: ‘Ajde, pa da sljedeće bude muško!’ U mom kraju kažu: ‘Žensko dijete, tuđa nafaka’. To znači sreća. Kada se kćerka uda, više je ne računaju. Takav stav se preliva na svakodnevni život – prenosi utiske i protivi se takvom odnosu prema ženskim potomcima.

Dodaje i primjer koji govori u prilog tome koliko je takva društvena praksa dominantna, uprkos zakonu koji ženske i muške nasljednike tretira isto.

Otac je sve ostavio sinovima, a imao je i jednu kćerku. Ona je bila udata u gradu pored, a isključio ju je. Došla je kod mene i na sudu ostvarila pravo na taj nužni dio. Rekla mi je da su imali sastanak kod kuće, gdje su se braća podijelila, ovaj hoće njivu, onaj hoće štalu, a da ona nije ni znala za to – dodaje advokat.

Kaže i da postoji mogućnost da država naslijedi imovinu ostavioca.

Država se javlja kao nasljednik jedino u onom slučaju kada ne postoje potomci ostavioca niti postoji testament kome je to ostavljeno – navodi.

Kaže kako je to čest slučaj sa velikim starim stanovima u Beogradu, te da država kao nasljednik može i da ih izda i da ih proda, ali da je spisak mogućnosti zapravo mnogo širi.

Dodaje i da se najveće zloupotrebe dešavaju kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, te da nasljednici ponekad i ne znaju da su roditelji sklopili ugovor o doživotnom izdržavanju sa nekim. Kaže da je moguće i da na taj način postanu žrtva prevare.

Izvor: Bl portal