Domaći uzgajivači izvezli su lani svinje, konje, magarce, živinu i druge žive životinje vrijedne tek 2,158 miliona KM, što je duplo manje nego godinu ranije, a poražavajuće brojke, tvrde poljoprivrednici, samo su još jedan dokaz da je stočarstvo u BiH na nivou najnerazvijenijih zemalja svijeta i da su farme gotovo prazne.

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH plasman stoke na ino-tržište tokom 2022. godine bio je vrijedan 4,455 miliona KM.

Nasuprot tome na tržište BiH lani je stigla brojna živa stoka vrijedna 88,90 miliona, a godinu ranije taj iznos bio je veći od 75,84 miliona KM.

Domaći uzgajivači najviše su izvezli žive domaće peradi, odnosno pataka, ćurki i gusaka u vrijednosti od 1,722 miliona KM, a sa farmi je otišao i određeni broj svinja uprkos pojavi afričke kuge sredinom prošlog ljeta.

Tako je tokom 2023. godine vrijednost izvezenih živih svinja iznosila 35.885 KM, a godinu ranije 345.818 maraka.

Predsjednik Udruženja uzgajivača svinja RS Mišo Maljčić ističe da 40 puta veći uvoz od izvoza žive stoke pokazuje u kakvom je stanju domaća proizvodnja na farmama.

“U BiH je sve podređeno uvozu. Glavnu riječ vodi šest-sedam velikih klanica koje su ugušile sitnu konkurenciju, ali i male proizvođače. U Gradišci, koja je poljoprivredni kraj, postoje dvije klanice bez ijednog zaposlednog što dovoljno govori u kakvom je stanju taj sektor. Velike klanice guraju samo uvoz, njima ne odgovara domaća stoka. Farmeri ne mogu dogovoriti siguran otkup za tovljenike, radimo za sitna slavlja i male mesnice. Stočarstvo je na ivici provalije”, rekao je Maljčić i dodao da su svinje i dalje na cijeni i da koštaju po 10 KM za kilogram žive vage, jer životinja nema.

Vrijednost uvezenih ovaca i koza lani je premašila 15,168 miliona KM dok iz BiH nije izvezena nijedna životinja.

Predsjednik Udruženja uzgajivača ovaca i koza RS Milan Ćirić kaže za “Glas” da je u BiH ogromna potražnja za jagnjećim mesom te da je uvoz na crnom tržištu zasigurno premašio još dodatnih desetak miliona KM.

“Domaća proizvodnja ne može podmiriti ni 20-30 odsto tržišta, tako da nemamo šta izvoziti. Poznati restorani u Jablanici, u sezoni, odnosno od 1. maja do 1. oktobra imaju dnevni promet oko 500 jagnjadi. Uvoze sa svih strana, ponajviše iz Rumunije i Moldavije, ali i Srbije”, rekao je Ćirić koji na farmi u Gradišci ima 200 grla ovaca.

On navodi da je proizvodnja u ovom sektoru izuzetno teška, uprkos činjenici što kupaca ne manjka.

“Subvencije su zanemarive u odnosu na okružnje i iznose 24 marke po grlu, a posao je izuzetno težak. Mora se raditi 365 dana u godini, nemaš ni slave, ni svadbe, ni godišnjeg jer stalno moraš biti uz stoku, a radne snage nema. Mladi to neće da rade pa se proizvodnja iz godine u godinu gasi. Po statistici u Srpskoj ima oko 550.000 grla ovaca i koza, ali to ni izbliza nije tako, ako ima i 300.000 odlično je. Prije tri godine smo u Knežici, koja je čuvena po pijaci ovaca, tovarili jagnjad. Kupac je tražio 700, a otkupio je 600 dok lani nije bilo više od 250 što pokazuje smanjenu proizvodnju”, kazao je Ćirić i dodao da je nomadstvo u srpskoj u izumiranju.

Agrarni budžet

Mišo Maljčić kaže da i dalje niko u Srpskoj nema ideju za oporavak svinjarskog sektora koji je kuga uništila.

“I dalje nismo imali sastanak sa resornim ministrom, čekamo raspodjelu agrarnog budžeta. Imamo informaciju da ćemo dobiti nešto više od sedam miliona KM, što je malo ako se uzme u obzir da planiraju dati 21 milion maraka za kupovinu traktora. Šta će nam mašine, kad nemamo proizvodnje”, pita se Maljčić.

Izvor: Glas srpske / Autor: Anita Janković Rečević