Kada govorimo o Svetom Savi, stiče se utisak da ga suviše dižemo u neke mitove, a onda iz tih mitova i sa tih visina on gubi svaki dodir sa nama, što nema puno veze sa našim običnim životom, istakao je u Svetosavskoj besjedi, na Svetosavskoj akademiji u Eparhiji zvorničko tuzlanskoj, Rastko Jović, profesor na Pravoslavno – bogoslovskom fakultetu u Beogradu.

„Volio bih da svi malo porazmislimo o tim vezama Svetog Save sa svakim od nas lično, kao i o tome koliko on nas lično dira i dotiče, a ne o nekim opštim stvarima i opštim pojmovima. Kada govorimo o svetiteljima i svetiteljstvu, ponekad ih mi isuviše u toj idealizaciji odvajamo od naših života, čak do te mjere da oni više nemaju puno veze sa nama. Tako se i oni, da ne pretjeram, pretvore u neku vrstu sujevjerja i magije kojoj se ne može tako lako prići. Kada bismo malo više sagledali taj njihov život, kada bismo sve to gledali malo više kritički, vidjeli bismo da je i njihov život, ustvari, naš život i da tu ima puno elemenata koji dijele našu sudbinu i naše živote. Zbog toga su nam oni toliko bitni i važni. Bez toga su samo ikona i ništa više. Svetosavlje je živo, ali, kao i sve drugo, mora da se održava u životu i stalno moramo biti u toj dinamici pokreta i da to otjelotvorimo u našim životima“, istakao je profesor Rastko Jović.

 Svetosavlje živi u nama

Kao i svake godine, i ove godine učenici Gimnazije „Filip Višnjić“, zajedno sa učenicima Muzičke škole „Stevan Stojanović Mokranjac“ i Horom „ Sveti Đorđe“ pripremili su bogat kulturni program za Svetosavsku akademiju, u saradnji sa Eparhijom zvorničko – tuzlanskom.

Nataša Mitrović, profesor srpskog jezika i književnosti u Gimnaziji „Filip Višnjić“ kaže da se i na ovaj način širi i njeguje pravoslavlje.

„ Sveti Sava je slava naše škole. Učenici puno toga znaju o Svetom Savi, prvom srpskom arhiepiskopu, svetitelju i prosvjetitelju, ali, oni uvijek nauče i nešto novo i na drugačiji način. Ideja o svetosavlju ponekad je učenicima teška za razumijevanje, jer su danas prisutne i neke druge teme koje ih okupiraju, ali, mi se trudimo da uvijek pronađemo nešto što je zanimljivo, kako bi učenici na svoj način učestvovali u obilježavanju školske slave i organizovanju Svetosavske akademije“, kaže Nataša Mitrović, ističući da je za ovu akademiju gimnazijski hor pripremio nekoliko kompozicija, kao i Hor „Sveti Đorđe“.

Za prosvjetne radnike put Svetosavlja je izuzetno važan

 Mladen Jefimić, direktor Muzičke škole “Stevan Stojanović Mokranjac” kaže da je velika čast za sve učenike i nastavnike Muzičke škole večerašnje učestvovanje na Svetosavskoj akademiji u Eparhiji zvorničko tuzlanskoj.

“Nadamo se da će ova saradnja postati tradicionalna i da će se još dugo organizovati ovakve svetosavske akademije. Za nas, prosvjetne radnike, put svetosavlja je izuzetno važan. U našoj školi pedeset odsto predmeta otpada na duhovnu muziku i mi se njenim proučavanjem bavimo na temeljan i ozbiljan način”, kaže direktor Jefimić.

O Svetosavlju nekad i sad

Učenica trećeg razreda Gimnazije „Filip Višnjić“, Marija Stevanović pripremila je i svoju autorsku besjedu u kojoj je govorila o ideji Svetosavlja danas.

 „Tema moje besjede je Svetosavlje nekad i sad. Jednostavno, željela sam da uporedim kakav je odnos ljudi prema Svetosavlju bio nekada, a kako je danas. Put Svetosavlja je vrlo uzan i mučan, ali, svakako, plodovi koje daje taj put vrijede i čine nas dobrim ljudima. U budućnosti treba razmišljati o tome kako da unaprijedimo sebe kao ljude, rukovodeći se mišlju blagopočivšeg patrijarha Pavla, onda će i Bog takvim ljudima dati dobro i nagraditi ih. S druge strane, pomenuću i misao da je „čovjek milimetar u prostoru i sekunda u vremenu“, citirajući vladiku Nikolaja, jer od čovjeka i njegovih djela i uzora zavisi to, kakav će trag ostaviti u prostoru i vremenu. Kao društvo trebalo bi više da se okrenemo kritici sadašnjosti, jer moramo raditi na sebi, da bismo zaslužili da hodimo stazama kojima je hodio i naš svetitelj Sveti Sava“, istakla je učenica Marija Stevanović.

Bijeljina.com