Kremenovići su jedini na Balkanu koji liju crkvena zvona.

“Zvona iz Topole zvone u Australiji, Americi, Švajcarskoj, Rusiji, čak i u Izraelu, ali se čuju i kroz cijelu Srbiju. Izlivali smo i zvona za skoro sve manastire na Kosovu i Metohiji. Posebna je čast kad možemo bar na neki način doprinijeti očuvanju svetinja”, rekao je Nemanja Kremenović vlasnik zvonare iz Belosavaca.

Iako je tehnologija napredovala zvona se rade na tradicionalan način, isto kao i prije 100 godina – u pijesku, a sušenje se obavlja uz pomoć drva i ćumura. Majstori za zvona iz Topole kažu da nema razlike između pravoslavnog i katoličkog zvona i da je ono što ih određuje i razlikuje upravo zvuk.

“Kada vidimo zvono koje je često išarano, izgravirano urađeni fenomenalni ručni radovi, ali to mu oduzima dosta od zvuka. Najbolji zvuk se postiže kad je zvono od bronze ispolirano do visokog sjaja bez detalja na sebi”, otkriva Nemanja.

Osim zvona u livnici Kremenovića proizode se i horosi i polijeleji, a svaki od njih ima svoju priču, jer dva horosa nikad nisu ista. “Ako uđemo u crkvu i vidimo neko obilježje, trudimo se to isto ugradimo u polijelej kako bi on bio specifačan, poseban i namijenjen samo toj crkvi”, ističe ovaj majstor iz Topole.

Livarstvo je poprilično zaboravljeno zato svako ko odluči ovim da se bavi, kako kaže Nemanja, imao bi posla jer je je ovaj stari zanat – zlata vrijedan. Pored spretnih ruku neophodno je imati i umjetnički duh. Željko Ivanović koji lije zvona duže od dvije decenije kaže da se poseban osjećaj kad kroz Topolu čuje zvuk crkvenog zvona i zna da je ono njegovih ruku djelo.

“Mladi se rijetko odlučuju za ovaj zanat, ali trebalo bi da znaju da posao nije težak i da ima posebnu draž, kaže Željko. Stručnjaci kažu da nijedan instrument na svijetu ne proizvodi takve vibracije kao što to čine crkvena zvona, ona takođe označavaju i božansko prisustvo, pa zbog toga majstori koji ih proizvode imaju veliku odgovornost, a u livnici kod Kremenovića izgleda da to odlično znaju.

Izvor: Mondo