Vjeruje se da je položajnik prva osoba koja uđe u dom za Božić i koja treba da donese sreću i napredak.

Postoji i različiti običaji kod Srba koji su vezani za najradosniji hrišćanski praznik, Božić.

U narodu se kaže “koliko sela, toliko običaja”. Međutim, postoje oni najstariji rituali koje preskačemo jer nismo sigurni da li su pravilni.

Pri povratku kući, položajnik izbjegava susrete s drugima, čestitajući tek kad stigne do određenog doma. Po dolasku, zakoračuje preko praga desnom nogom, prosipa pšenicu po kući prilikom čestitanja. Takođe, domaćica obično uzvraća čestitkama posipajući pšenicu ili različite vrste žita.

Pitanje da li žena može biti položajnik nije jasno definisano crkvenim zakonom. Iako nema stroge zabrane za žene, obično su položajnici muškarci, uglavnom oni koji se smatraju zdravim, jakim, uspješnim i uglednim. Narod kaže: “Ko vam prvi u kuću uđe za Božić, takva će vam cijela godina biti.”

Položajnik često može biti i dječak, posebno u domaćinstvima gdje je cilj da mlada zatrudni ili da se donese zdravlje starijima. On je ritualni gost, prvi posjetilac koji dolazi tokom zimskih praznika, od Mitrovdana do Bogojavljenja, vjerujući se da donosi sreću, rodnost i bogatstvo domaćinstvu.

Položajnik se obično ne bira namjenski, već se prepusti slučajnom odabiru. Ipak, ako se prošlogodišnji položajnik pokazao kao donosilac sreće u određenoj kući, sljedeće godine mu se može pružiti ponovni poziv.

Čista duša i dobra namjere

S druge strane, ukoliko je bio nesrećan, domaćini mu jasno poruče da sljedeće godine ne dolazi. Bez obzira na poziv ili nepozivanje, ključno je da položajnik nosi čistu dušu i dobre namjere.

Porijeklo običaja položajnika ima duboke korijene u hrišćanskoj tradiciji, koje sežu do Mudraca sa istoka. Oni su, vođeni zvijezdom, stigli do mjesta gdje se Hristos rodio, darovali novorođenče i time postavili temelje ovom običaju. Ideja je da prvi posjetilac u kući na Božić bude položajnik, donoseći želje za zdravljem, srećom i uspjehom.

Postoji i uvjerenje da običaj položajnika potiče iz drevnih vremena, kada se vjerovalo da je položajnik zapravo mrtvi predak u obliku putnika namernika ili božanskog gosta.

Ovo objašnjava velike počasti s kojima se dočekuje položajnik.

Takođe, u nekim regionima, životinje su se koristile kao položajnici, vjerujući da su mrtvi preci prisutni u obliku domaćih životinja.

Kada položajnik uđe u kuću, običaj je da pozdravi ukućane riječima “Hristos se rodi”.

Prije nego što pojede ili popije bilo šta, mora stupiti desnom nogom u kuću, vjerujući da će time donijeti napredak domaćinstvu.

Nakon toga, prilazi ognjištu, uzima grančicu badnjaka i džara vatru uz posebne riječi za sreću i zdravlje.

Domaćica ga oblači kožuhom ili vunenim pokrivačem kako bi se kajmak hvatao na mlijeku.

Nakon što sjedne na tronožac, domaćin pokušava da mu izvuče tronožac kako bi ga sreća “prikovala” za kuću.

Cipele s desne noge mu se izuvaju, a obuća se okači za gredu. Uslijedi posluženje s rakijom i drugim đakonijama.

Ovaj običaj ima vjerovanje da će porodica, zahvaljujući položajniku, biti zdrava i srećna tokom cijele godine.

Ulogu položajnika često preuzima dijete, koje dobija simboličan poklon kao izraz zahvalnosti.

Iako se danas često preskače džaranje vatre, tradicija položajnika i badnjaka i dalje opstaje.

Da li je grijeh da žena da bude položajnik?

Crkveni zakon ne nalaže striktno da položajnik ne smije da bude žena, ali su to ipak većinom muškarci, i to oni za koje se smatra da su zdravi, jaki, uspješni, ugledni. Jer “ko vam prvi kuću uđe za Božić, takva će vam cijela godina biti”, kaže narod.

Žene nisu položajnici jer je njihov zadatak u patrijarhalnom društvu da budu vrijedne domaćice koje spremaju ručak za Božić, ne idu u tuđe kuće, već dočekuju goste u svojoj.

Takođe, u davna vremena žena nije bila ravnopravna sa muškarcem, već manje važan član zajednice. Ona nije mogla, kao muškarac, da bude simbol snage, mudrosti, uspjeha, zbog čega ni drugima to nije mogla da prenese.

Međutim, u modernom dobu to više nije slučaj i položajnik može da bude žena, mada je to i dalje rijetkost.

Ukoliko vama jedna takva zakuca na vrata na dan Božića, dočekajte je kako dolikuje: uz osmijeh i poljupce, neki simboličan poklon, otvorenog uma i srca.

Izvor:Stil