Pravoslavni vjernici proslavljaju Božić 7. januara, a to je najradosniji hrišćanski praznik koji prati niz lijepih običaja i porodična okupljanja, ali i bogata trpeza.

Opšte je poznato da bi svi poslovi trebalo da budu završeni najkasnije do Badnjeg dana, jer se na Božić ne radi ništa. Mnoga crkvena pravila su obojena narodnim običajima, a naš pop objašnjava kako bi iskonski i izistinski trebalo proslaviti ovaj praznik.

“Ujutru prije izlaska sunca treba da se založi vatra i traži se položajnik. Položajnik treba da bude neko iz rodbine ili familije, treba da bude, po običaju, muško dijete, da pročita Oče naš, a kada se založi vatra da uzme jedno drvo i prodžara. Kaže se: “Koliko varnica, toliko parica, toliko ovaca…” Sve za napredak u kući muške dječice i generalno za napredak doma. Poslije toga bi trebalo da se ide u crkvu na liturgiju”, objašnjava jerej Živan Mitrović.

Liturgije se u gradovima uglavnom služe u ponoć, dok se u selima obavljaju ujutru.

“Trebalo bi da idu svi ukućani sem domaćice, a ako su postili i da se pričeste. Ona ostaje kući, mijesi česnicu, u koju bi trebalo da se stavi novčić jedan, kukurz, grančica badnjaka… Negdje stavljaju i so za stoku, ali sve zavisi od mjesta do mjesta”, prenosi Žena Blic.

Kada se porodica vrati sa liturgije, doručkuje se ili ruča, u zavisnosti gdje se i kada služi liturgija.

“Sjednu svi, pomole se Bogu, prelomi se česnica. Onaj ko dobije novčić, kaže se da je te godine gazda kuće… Ali to su narodni običaji, nisu crkveni”, kaže sveštenik.

Trpeza ne bi trebalo da se rasklanja tri dana

“Može se dopunjavati, ali se ne smije sklanjati jer je Božić tri dana. Ta tri dana se ne čisti u kući ništa. Zato se na Badnji dan se sve počisti i spremi, kako u kući, tako i kod stoke, ukoliko se porodica bavi njenim uzgojem”, pojašnjava.

Prvi dan Božića je porodični praznik.

“To je dan kada porodica treba da bude na okupu. Da ruča zajedno, da se ispriča, to su jedinstveni praznici kada bi trebalo da porodica bude na okupu i jedinstvena. Kakvo je ovo teško vrijeme, ne stiže niko nikoga da vidi, ni da popriča. Drugi dan mogu ljudi da idu u posjete. U Banatu se, na primjer, ide kumovima u poestu i nose pokloni”, kaže jerej.

Ustaljen je običaj da se na trpezi služi pečenica

Zna se – česnica je na božićnoj trpezi obavezna, a sve drugo zavisi od navika domaćice i onoga što porodica voli, no postoji jedan stari običaj koji nalaže da na ovaj dan ne valja jesti meso živine.

Naime, na Božić valja služiti prasetinu ili jagnjetinu, dok meso pileta, ćurke ili patke nije preporučljivo na trpezi. Vjeruje se da je pernata živina simbol nazadovanja jer te životinje bacaju zemlju iza sebe.

Podsjetimo, tradicionalno se u Srbiji za ovaj praznik priprema pečenica. Najčešće se na Tucindan, dva dana pred Božić, ritualno kolje prase za pečenicu. Taj običaj u stvari predstavlja hristijanizaciju paganskog običaja prinošenja krvne žrtve Bogu. Naša crkva ga je prihvatila i blagoslovila, s obrazloženjem da poslije Božićnog posta, koji traje 40 dana, jaka i mrsna hrana dobro dođu.

U narodu je ostala zanimljiva legenda o tome zašto se u Srba kolje prase baš na ovaj dan. U vrijeme turske vladavine, age i spahije imale su pravo da u svako doba dana i noći upadnu u bilo koju srpsku kuću i zahtevaju da im se pripremi obrok i nahrane i napoje konji. Da bi bar praznike proveli u miru, Srbi su se dosetili da o praznicima i slavama počnu da kolju i peku svinju na ražnju, i to ispred kuće, da se izdaleka vidi. Kako je Turcima vjera zabranjivala da ulaze u kuće u kojima se sprema svinjsko meso, a kamoli da ga jedu, oni su srpske kuće zaobilazili u širokom luku.

Izvor: Bl portal