“On zna da li si bio dobar ove godine, pa će ti možda donijeti poklon za Novu godinu”.

Svi znaju o kome je ovd‌je riječ, a pogotovo mala djeca. Da li, međutim, roditelji treba da podstiču tu iluziju postojanja D‌jeda Mraza?

Većina nas je u d‌jetinjstvu vjerovala u D‌jeda Mraza i njegovu natprirodnu moć da podijeli poklone za svu d‌jecu svijeta za jednu noć na sankama koje vuku irvasi i da nam donese upravo ono što smo željeli da dobijemo.

Ali, šta kada ta priča počne da se raspada? Kada dijete prestane da vjeruje roditeljima da neki simpatični d‌jeda sa Sjevernog pola, za koga radi gomila vilenjaka, ima uvid u naša dobra i loša d‌jela? Ili kada dijete jednostavno nađe svoje poklone nekoliko dana prije Božića, sakrivene ispod kreveta u maminoj i tatinoj spavaćoj sobi? S obzirom na to da će na kraju saznati istinu – sa današnjom tehnologijom, mobilnim telefonima i informacijama na dlanu vjerovatno brže od bivših generacija – da li je onda vrijedno i moralno lagati dijete i ohrabrivati ga da vjeruje u nešto što ne postoji? Da li će tako dijete izgubiti povjerenje u roditelje?

Uspomena na čaroliju

D‌ječija vjera u D‌jeda Mraza razvija se između treće i pete godine, opada između šeste i devete godine, a prosječna starost u kojoj d‌jeca prestaju da vjeruju je osam godina.

Najveća vjera u magičnog dekicu koji se noću uvlači u domove sa vrećom punom poklona je oko pete godine života, kada d‌jeca imaju dovoljno kognitivnih sposobnosti da shvate koncept D‌jeda Mraza, ali većina još uvijek ne dovodi u pitanje ono šta im se govori.

Kako odrastaju i razvijaju vještine kritičkog razmišljanja, sve češće počinju da preispituju stvari i pojave oko sebe.

Iako mnoga d‌jeca prestaju da vjeruju oko osme godine, često pod uticajem vršnjaka u školi, sumnje se mogu pojaviti i ranije. Obično d‌jeca vremenom sama otkriju istinu i ne postoje naučni dokazi da im ovo ostvarenje izaziva veliku tugu i traumu ili da je to nešto što ih tjera da počnu da sumnjaju u to da li treba roditeljima i dalje da poklanjaju povjerenje.

Neka d‌jeca čak i ne kažu roditeljima da su shvatili da D‌jeda Mraz ne postoji, i dozvoljavaju im da zadrže prazničnu magiju još nekoliko godina.

Mnogi odrasli kada se sa sjetom sjećaju čarolije, poklona i iščekivanja dolaska D‌jeda Mraza, a neki tvrde da im je slikanje u krilu kostimiranog d‌jede sa velikom sijedom bradom najbolja uspomena ikada!

Poželjno je vjerovati u D‌jeda Mraza

D‌jeca se ne ljute kada saznaju istinu, jer shvataju da je D‌jeda Mraz zapravo simbol vezan za Novu Godinu, Božić, praznike, poklone, porodicu.

Neka istraživanja su pokazala da d‌jeca koja vjeruju u D‌jeda Mraza izrastu u ljude sa visoko razvijenim stepenom mašte. Vjerovanje u nemoguća bića kao što su d‌jeda sa sjevernog pola koji ulazi kroz odžak, leteći irvas ili vilenjaci koji prave igračke, takođe, može da trenira d‌ječije vještine rezonovanja.

Neka d‌jeca će tako tražiti dokaze koji potkrepljuju njihove sumnje ili čak sprovoditi sopstvene eksperimente. Poznat je slučaj d‌ječaka koji je roditeljima dao “lažno” pismo sa spiskom poklona, a “pravo” je poslao D‌jeda Mrazu. Kada je dobio poklon sa “lažnog” spiska, uvjerio se da D‌jeda Mraz ne postoji, nego da su roditelji ti koji d‌jeci kupuju poklone.

Jedan psiholog čak preporučuje roditeljima, kada osjete da njihova d‌jeca počinju da sumnjaju, da im pomognu da naprave otkriće. Zato što poslije tog otkrića vjeruju da su postali dio svijeta odraslih. Oni imaju emocionalnu korist od ovog čina, jer su sada dio te tajne o D‌jeda Mrazu, koju moraju da čuvaju od mlađe braće i sestara.

Izvor: ATV