Pravoslavni hrišćani vjeruju da kađenje tjera sve negativno, pa je prisutno pri svakom crkvenom obredu, poput liturgija, jutarnjih i večernjih molitvi, kao i tokom obavljanja svih svetih tajni, od krštenja i vjenčanja do jeleosvećenja (molitve i pomazivanje bolesnih osvećenim uljem).
Kađenje je hrišćanski ritualni običaj čišćenja prostorija od duhova i svega što je nečisto i nečastivo, kao i negativne energije koja može da se nakupi u prostoru iz različitih razloga. Još od davnina, za kađenje se koriste tamjan i briket, a ranije je to bila smirna.
Smirnu je za kađenje koristio sam Isus Hrist, a prema predanju, dobio ju je u pećini po rođenju, zajedno sa zlatnicima. Kađenje tamjanom naziva se bijeli dim, i služi uklanjanju sila koje nisu poželjne u jednom hrišćanskom domu.
Ime bijeli dim nastalo je kao suprotnost crnom dimu, u koji spadaju paljenje različitih stvari u magijske svrhe, kao i dim cigareta. Prema vjerovanjima mnogih učenja, ne samo crkvenih, tamjan donosi dobro zdravlje svim ukućanima, pa se kađenje doma preporučuje i iz ovog razloga.
Tako u knjizi proroka Malahije piše da će se u Mesijanska vremena od istoka do zalaska sunca prinositi Bogu žrtva čista i kandilo. Pod “čistom žrtvom” još najraniji hrišćanski pisci, poput Svetog mučenika Justina shvatali su sveto pričešće, a pod kađenjem upotrebu tamjana. Prema ovom mjestu Starog Zavjeta, sasvim je bilo blisko hrišćanima da pri pričešću upotrebljavaju tamjan.
Kada kađenje obavlja sveštenik, u crkvi ili domu svojih parohijana, on kadi ikone i druge crkvene relikvije, kao i prisutne osobe, dok ukućane koji sticajem okolnosti nisu tu u kući spominje u molitvi. Kađenjem ljudi primaju se njihove molitve Gospodu i daje im se osvećenje. Kada je u pitanju stav crkve, tamjan označava podizanje uma i srca vjernika ka nebu tokom molitvi. Kandilo bi trebalo da stoji ispred ikone, obavezno se pali na svaki praznik i nedjeljom, ali može i da gori bez prestanka.
Kandilo i plamen simbolizuju svjetlost Hristove nauke i svjetlost života svetitelja ispred čije ikone se kandilo pali. Ono istovremeno podsjeća svoje ukućane da žive svijetlim i čistim životom. Svi koji redovno pale kandilo u svom domu znaju kakav uticaj ima ovaj plamen na čitavu atmosferu, ali i raspoloženje svih ukućana, naročito u vrijeme praznika.
U kadionicu treba da stavite malo briketa, a preko njega nekoliko zrna tamjana. Upalite šibicom ili upaljačem, a kada počne da gori, započnite molitvu.
Kadionicu treba da držite u desnoj ruci i njome pokretima ruke činite znak krsta. Kadite ukućane od nastraijeg do najmlađem, a nakon čina kađenja stavite kadionicu na neko posebno mjesto u kući.
Briket i tamjan simbolizuju ljubav prema veri i toplotu duše domaćina, dok miris tamjana simbolizuje blagodat Svetog Duha.